ULOGE:
Rudolf Klein-Rogge (Dr. Mabuse),
Alfred Abel (grof Told),
Aud Egede Nissen (Cara Carozza,
plesačica),
Bernhard Goetzke (inspektor von Welk),
Lil Dagover

SCENARIJ:
Fritz Lang,
Thea von Harbou

FOTOGRAFIJA:
Carl Hoffmann

Sadržaj:

Bolesni i obeščašćeni grof Told traži pomoć doktora Mabusea, kao vrhunskog psihologa, za liječenje svoje depresije. Mabuse koristi tu priliku da izolira grofa na njegovu vlastelinstvu i odsječe ga od svih izvanjskih kontakata. Uskoro se grofovo stanje pogorša i zapadne u teške halucinacije. U međuvremenu Mabuseova suradnica, plesačica Cara Carozza koja ga bezuvjetno voli, premještena je u ženski zatvor i ponovo podvrgnuta ispitivanju državnog tužioca won Wencka. Bojeći se da bi ga Cara mogla izdati, Mabuse pošalje u zatvor Georga, člana svoje zločinačke organizacije, da otruje djevojku…

U Doktoru Mabuseu kockaru Lang prvi put postavlja svoj čest motiv moćnog (ali ne i svemoćnog) zločinačkog uma, utjelovljenog u iznimnom pojedincu. Upravo činjenica da nije svemoćan, da i sam postaje žrtvom vlastitih spletki, odnosno nečeg većeg od njega samog, bile to nedokučive metafizičke sile, bilo samo društvo koje ga okružuje (po nerijetkim tumačenjima film je kritika društva koje je omogućilo takva zlikovca), čini Mabusea likom kojeg je do neke mjere moguće sagledati i u tradiciji romantičarskih junaka, tim prije što se, vođen pustolovnim duhom, nerijetko sam izlaže rizicima i izravno ogleda s protivnicima. Znakovita je njegova izjava: "jedna stvar nikad ne prestaje biti zanimljiva - igra, manipuliranje ljudima"; Mabuse je zapravo karizmatični ničeanski manipulator koji gotovo frojdovski ne vjeruje u ljubav nego požudu, a njegov cilj nije uspostava sređenog autokratskog poretka, nego vječna (anarhoidna) subverzija, što tumačenja, ukljuujući i ono Langovo, o Mabuseu kao anticipaciji Hitlera i nacista (makar se dominantno odnosilo na kasniji film Testament doktora Mabusea) uglavnom čini neuvjerljivima. Film je narativno podroban, s pretežno dugim, sporim kadrovima koji pomažu tvorbi cerebralna ugođaja, mjestimična uporaba optičkih efekata (dvostruke i višestruke ekspozicije, ispisivanje riječi po ekranu, irisi) sugestivno ilustrira psihička stanja likova, ekspresionistička scenografija kreira začudnost, a povremene reference na duh vremena (na primjer grofičino pitanje Mabuseu što misli o ekspresionizmu) svjedoče i o metatekstualnoj samosvijesti. Psihološki triler pustolovno-akcijskih elemenata, Doktor Mabuse kockar, kao i neki drugi filmovi iz Langova opusa, izvršio je velik utjecaj na taj žanr, napose Alfreda Hitchcoka koji u prvoj verziji Čovjeka koji je suviše znao iz 1934. citira sekvencu opsade Mabuseove kuće, te na koncepciju moćnog negativca iz serijala o Jamesu Bondu.

c/b, 115'