ULOGE:
Nanni Moretti,
Jennifer Beals,
Giulio Base,
Renato Carpentieri,
Antonio Neiwiller,
Mario Schiano

SCENARIJ:
Nanni Moretti

FOTOGRAFIJA:
Giuseppe Lanci

GLAZBA:
Nicola Piovani

MONTAŽA:
Mirco Garrone

Sadržaj:

Uoči projekcije filma Dragi dnevniče (1994) u utorak, 2. studenog u 19 sati, uvodnu riječ o Morettijvu stvaralaštvu održat će filmologinja Nika Petković.

U cjelini podijeljenoj u tri segmenta, odnosno u tri poglavlja dnevnika, u prvom segmentu naslovljenom Na vespi sam autor vozi se kultnim istoimenim talijanskim motociklom, kojim kruži ulicama Rima. Pritom iznosi svoja razmišljanja o arhitekturi, filmovima i promjenama koje se zbivaju protokom vremena, da bi naposljetku posjetio gradsku četvrt u kojoj je 1975. godine izvršen atentat na redatelja Oiera Paola Pasolinija. U drugom segmentu naslovljenom Otoci autora pratimo na jednom otoku u blizini Sicilije, dok pokušava srediti dokumentaciju potrebnu za realizaciju njegova novog filmskog projekta, što u njemu stvara nervozu koja je u kontrastu s mirnim i idiličnim pejzažima u kojima se zatječe. U trećem segmentu naslova Liječnici autor se ironično poigrava dijagnozom koja je uspostavljena za njegovu bolest, dijagnozom koja je srećom bila pogrešna jer se od bolesti izliječio.

Biografska humorna drama za režiju koje je Nanni Moretti 1994. godine na festivalu u Cannesu nagrađen kao najbolji redatelj, te je iste godine u konkurenciji za Europsku filmsku nagradu ovjenčan nagradom Međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI, a sam film je osvojio i prestižnu talijansku filmsku nagradu David di Donatello u kategorijama najboljeg filma i najuspjelije glazbe, redateljevo je poluautobiografsko ostvarenje u kojem on glumi samog sebe. Riječ je o omnibusu oštroumnih referenci na povijest talijanskog filma i šire europske kulture, kojim se Moretti nakon pet satirično intoniranih i politiziranih djela s Micheleom Apicellom kao stalnim protagonistom, te nakon dvaju žanrovski srodnih naslova, tri igrana kratkiša i jednog dokumentarca, za koje je dotad stekao naklonost francuskih kritičara, možda i ključno afirmirao izvan granica Italije. Moretti je posve neovisna i gotovo apartna umjetnička osobnost koja se u angažiranim djelima, u kojima figurira kao redatelj, scenarist, producent i glumac, ne libi društvene kritike i jasnog iznošenja lijevih političkih stavova. Spoj politiziranosti i ironije, humanizma i socijalne kritičnosti te subverzije i manje ili više suptilnog humora, uz melankoličnu ugođajnost, intimističke redateljske prosedee i kreiranje bogatih unutarnjih svjetova u pravilu osebujnih protagonista, odlike su Morettijeva autorskog rukopisa koje su velikim dijelom razvidne i u ovom filmu.

boja, 100'