ULOGE:
Robert Paige (Frank Stanley),
Louise Allbritton (Katherine Caldwell),
Evelyn Ankers (Claire Caldwell),
Frank Craven (Doctor Harry Brewster),
J. Edward Bromberg (Professor Lazlo),
Samuel S. Hinds (Judge Simmons),
Adeline De Walt Reynolds (Madame Zimba),
Pat Moriarity (Sheriff Dawes),
Etta McDaniel (Sarah),
George Irving (Colonel Caldwell),
Lon Chaney Jr. (Count Dracula)

SCENARIJ:
Eric Taylor

FOTOGRAFIJA:
George Robinson

GLAZBA:
Hans J. Salter

MONTAŽA:
Saul A. Goodkind

KOSTIMI:
Vera West

Sadržaj:

Skrivajući se iza lažnog imena Alucard, grof Drakula sanduke ispunjene zemljom šalje u grad New Orleans u američkoj državi Louisiana. Nedugo potom, mlada i privlačna Katherine 'Kay' Caldwell na plantaži svoje obitelji priređuje zabavu, na koju pozove i grofa Alucarda, kojeg je nešto ranije upoznala u Budimpešti. Katherine je mlađa od dviju kćeri vlasnika plantaže, pukovnika Caldwella, koja se odluči ne obazirati na upozorenja ciganske proročice o tome da njoj i njezinoj obitelji prijeti velika opasnost.

Ubrzo nakon dolaska grofa Alucarda pukovnik Caldwell iznenada premine od srčanog udara, te sav njegov imetak pripadne kćerima. Dok nešto starija Claire naslijedi očev novac, Katherine u nasljedstvo dobije imanje Dark Oaks. Ona je potajno snažno zaljubljena u grofa Alucarda, pa se njih dvoje ubrzo u tajnosti i vjenčaju. Sve će se početi komplicirati kad se Katherinin ljubomorni bivši dečko Frank Stanley sukobi i s njom i s Alucardom, te kad pokuša ustrijeliti grofa.

No, meci će proći kroz njegovo tijelo i pogoditi Katherine, zbog čega će Stanley pretpostaviti da ju je ubio. Ali kad se vrati s liječnikom Brewsterom, iznenadit će ga otkriće da je djevojka živa. Katherine se ostvarila želja da i sama bude besmrtna kao Alucard, no to je tek početak nevolja koje će zadesiti čitavu lokalnu zajednicu.

Fantastični horor redatelja Roberta Siodmaka drugi je nastavak serijala studija Universal o Drakuli, snimljen sedam godina nakon superiornije Drakuline kćeri u režiji Lamberta Hillyera. Ujedno je riječ i o posljednjem filmu iz serijala u kojem se Drakula pojavio kao samostalni lik, jer je u sljedeća tri filma, od Frankensteinove kuće Erlea C. Kentona preko Drakuline kuće istog redatelja do horor-komedije Abbot i Costello susreću Frankensteina redatelja Charlesa Bartona, bio sparen s drugim čudovištima studija Universal, Frankensteinom i vukodlakom.

Redatelj Robert Siodmak, podrijetlom Nijemac izvornog prezimena Siodmark, film je režirao po konačnom scenariju Erica Taylora (Fantom opere), na kojem je prethodno radio njegov brat Curt (Kurt) Siodmak, s kojim je surađivao još u Njemačkoj tijekom prve polovice 30-ih, a njihov najpoznatiji zajednički projekt bio je Robertov prvijenac, dokumentarno-igrana drama Ljudi nedjeljom. Robert Siodmak je u svom radu i kasnije nastavio baštiniti utjecaj ekspresionizma, osobito na planu vizualnosti, što je razvidno ne samo u njegovim ostvarenjima iz struje film noira (Fantomska žena, Spiralne stube, Tamno zrcalo, Ubojice...), nego i u drami Veliki grešnik, koju je prema motivima iz Kockara F. M. Dostojevskog režirao u paru s Mervinom LeRoyem, a u dobroj mjeri i u Drakulinu sinu.

Unatoč očito razmjerno jeftinoj produkciji, u skladu s kojom je usred Drugog svjetskog rata film snimljen isključivo u studiju, te iako se ni po čemu ne bi reklo da se priča odigrava na američkom jugu, posrijedi je neosporno zabavno i atraktivno ostvarenje. Osim sigurne i dovoljno sugestivne Siodmakove režije, valja istaknuti dinamičnu naraciju i bogat zaplet, za ono vrijeme inventivne specijalne efekte, te s iznimkom ne baš uvjerljivog Lona Chaneyja Jr.-a uglavnom vrlo raspoložene interpretacije glumačke postave, među kojom valja izdvojiti sjajnu ulogu Louise Allbritton u liku mlade žene koja svjesno želi postati vampirica.

Ono što ovaj film čini dodatno vrijednim pozornosti odnosi se u manjoj mjeri na intrigantan motiv Drakulina traganja za srodnom dušom i pronalaska iste, a u većoj na mogućnost interpretiranja nekih scena i detalja u ključu rasističkog diskursa. Drakula tako u jednom trenutku kaže „došao sam ovdje jer je ovo muževna rasa kojom dominiraju mladost i snaga, a ne stara, suha i u stanju raspadanja, kao moja”, a u drugom govori o nečistoći koja se uvlači u njegovu domovinu.

Dio kritike u tome je detektirao moguće neprihvatljive rasističke pa i fašističke stavove Roberta (dijelom i Kurta) Siodmaka. Robert je tada bio ugovorom vezan sa studijem Universal, uz plaću od 150 dolara tjedno, i isprva nije želio režirati film. Scenarij je smatrao lošim, doslovce „sklepanim u nekoliko dana”, no na prihvaćanje angažmana naposljetku ga je nagovorila supruga, koja ga je uspjela uvjeriti da bi tom režijom mogao impresionirati čelnike studija i pokazati im da je bolji od drugih studijskih redatelja. U tome je i uspio, te mu je nakon tri dana snimanja ponuđen sedmogodišnji ugovor. Svoj rad na Drakulinoj kćeri naposljetku je komentirao riječima da konačni rezultat nije loš, iako je bilo mnogo prerada scenarija, te da film u cjelini možda nije osobito uspio, ali da su neke scene svakako kvalitetne.

Autor teksta: Josip Grozdanić

c/b, 80'