ULOGE:
Otto Kruger (Jeffrey Garth),
Gloria Holden (Countess Marya Zaleska - Dracula's Daughter),
Marguerite Churchill (Janet Blake),
Edward Van Sloan (Professor Von Helsing),
Gilbert Emery (Sir Basil Humphrey),
Irving Pichel (Sandor),
Halliwell Hobbes (Hawkins),
Billy Bevan (Albert),
Nan Grey (Lili),
Hedda Hopper (Lady Esme Hammond),
Claud Allister (Sir Aubrey),
Edgar Norton (Hobbs),
E.E. Clive (Sergeant Wilkes)

SCENARIJ:
Garrett Fort

FOTOGRAFIJA:
George Robinson

GLAZBA:
Heinz Roemheld

MONTAŽA:
Milton Carruth

KOSTIMI:
Brymer

Sadržaj:

U obalnom engleskom gradiću Whitbyju lovac na vampire profesor Abraham Van Helsing upravo je zabio glogov kolac u srce grofa Drakule. Na mjestu obračuna leži i mrtvo tijelo Drakulina pomoćnika Renfielda, a stari profesor zbivanja koja su se odigrala pokušava objasniti dvojici policajaca koji ga žele uhititi i privesti. On tako najprije naredniku Wilkesu i policajcu Albertu, a potom i skeptičnom šefu Scotland Yarda Sir Basilu Humphreyju tumači da je Drakula vampir koji je već 500 godina istodobno bio mrtav i nemrtav, te da se mogao ubiti samo zabijanjem glogova kolca u srce.

Kad mu Sir Humphrey kaže da prema britanskom zakonu mora biti optužen za ubojstvo, profesor Van Helsing se za pomoć odluči obratiti svom nekadašnjem učeniku, engleskom psihijatru Jeffreyju Garthu. Dok vampirovo tijelo čuva prestrašeni policajac, iznenada se pojavi Drakulina kći, grofica Marya Zaleska, koja hipnotizira policajca i ukrade očevo tijelo. Ona pokojnikovo truplo odnese u njegovu domovinu Transilvaniju, gdje mu priredi pravu vampirsku sahranu, s plamtećom lomačom nad kojom izgovori molitvu za istjerivanje njegova duha.

Marya se nada da bi se tako mogla osloboditi vampirske kletve koju je otac bacio na nju, te se nakon završetka obreda u London vrati sa svojim slugom Sandorom, koji je u nju zaljubljen. No ondje će shvatiti da se i dalje ponaša poput vampirice, te će se nakon izvođenja hipnoze napiti krvi izgladnjele siromašne manekenke Lili, djevojke koja je željela počiniti samoubojstvo, a koju joj je Sandor prinio kao žrtvu. No to je tek početak priče u koju će ubrzo osim profesora Gartha biti uključeni i njegova tajnica Janet Blake, koja je ujedno i njegova ljubavnica, otmjena Lady Esme Hammond, omamljena Lili koja nakon vampirskog ugriza pati od amnezije te, dakako, sama vampirica, grofica Zelenska.

Iako je film Drakula redatelja Todda Browninga iz 1931. godine doživio ogroman uspjeh, čelnicima studija Universal trebalo je čak pet godina da se odluče na snimanje nastavka. Također pet godina trebalo im je da snime nastavak Frankensteina, pod naslovom Frankensteinova nevjesta, a do trećeg nastavka serijala o Drakuli naslovljenog Drakulin sin proteći će još sedam godina. Za razliku od serijala o Frankensteinu, Universal u filmovima o Drakuli više nije vraćao izvornog antagonista, što je dijelom bilo i logično jer Bela Lugosi zbog bojazni o smještanju u glumačku 'ladicu' nije želio ponovo utjeloviti lik koji ga je proslavio, sve dok tijekom 40-ih zbog osiromašenja nije postao manje izbirljiv. Drugi dio razloga ležao je u tome što je 1934. godine holivudskim studijima nametnut Haysov cenzorski kod, zbog čega je motiv Drakulina zavođenja mladih žena postao nepoželjan i tabu, pa je Universal rješenje pronašao u odbacivanju Drakule kao središnjeg lika te u promoviranju njegovih potomaka, najprije kćeri vampirice, a potom i sina.

Redatelj Lambert Hillyer bio je pouzdani zanatlija koji se krajem 30-ih i tijekom 40-ih ponajviše afirmirao kao autor gledanih B- i C- vesterna, a 1943. je potpisao i prvu ekranizaciju superherojskog stripa o Batmanu, s Lewisom Wilsonom u ulozi zakrabuljenog zaštitnika Gotham Cityja. Zahvaljujući i njegovoj odličnoj režiji Drakulina kći je ostvarenje možda i superiornije izvornom filmu, za razliku od kojeg je snimljeno prema originalnom scenariju, na kojem je prema brojnim izvorima pod pseudonimom Oliver Jeffries surađivao i glasoviti producent David O. Selznick.

Dok je Drakula većinom bio temeljen na kazališnoj hit-predstavi, a u manjoj mjeri na romanu Brama Stokera, ovaj nastavak kao literarnom osnovom vrlo slobodno barata kasnije dodanom piščevom kratkom pričom. Riječ je o priči naslovljenoj Drakulin gost, koje je objavljena 1914. godine, nakon Stokerove smrti, a prava za koju je od njegove udovice Florence otkupio upravo David O. Selznick. U odnosu na prvi film ovaj možda nije toliko spektakularan, no kao cjelina se doima unekoliko kompaktnije, pa i slojevitije i intrigantnije. Vampir(ica) ovaj put nije pojednostavljeno utjelovljenje zla, kao što je bio slučaj s Lugosijevim Drakulom, već je simpatičniji i u određenoj mjeri iznijansirani karakter koji se bori s vlastitom prirodom krvopije i svim lošim što ona nosi, dok shvaća da se određenih potreba ipak ne može osloboditi.

Hillyerova režija je sugestivna i atmosferična, on vješto vodi likove i gradira dramsku tenziju, a vješto eksploatira i sjajnu Gloriu Holden (Život Émilea Zole Williama Dieterla) u naslovnoj ulozi, koja je lik obogatila efektnim stilom i otmjenošću. Unatoč ponekoj suvišnoj sceni i mjestimice nepotrebnoj brbljavosti, Drakulina kći je izuzetno uspio film oslobođen klišeja, za što je moguće zaslužna i njegova razmjerna kratkoća, jer traje svega 71 minutu. Universalov producent Carl Leammle, Jr. Isprva je želio da film režira James Whale, a kad ga je on odbio zbog drugačijih planova kao opcija se pojavio dominantno redatelj komedija A. Edward Sutherland, koji je također odbio ponudu, te je naposljetku izabran Hillyer. Prema prvim planovima u glavnim ulogama su trebali nastupiti Bela Lugosi i Jane Wyatt, a u sporednima Boris Karloff i Colin Clive, dok je dr. Gartha trebao tumačiti Cesar Romero. No ti se planovi nisu ostvarili, pa je konačna glumačka postava bila posve drugačija.

Autor teksta: Josip Grozdanić

c/b, 71'