ULOGE:
Marjorie Yates (majka),
Leigh McCormack (Bud),
Anthony Watson (Kevin),
Nicholas Lamont (John),
Ayse Owens (Helen),
Tina Malone (Edna),
Jimmy Wilde (Curly),
Robin Polley (g. Nicholls),
Peter Ivatts (g. Bushell),
Joy Blakeman (Frances),
Denise Thomas (Jean)

SCENARIJ:
Terence Davies

FOTOGRAFIJA:
Michael Coulter

GLAZBA:
Bob Last,
Robert Lockhart

MONTAŽA:
William Diver

Sadržaj:

Napomena: Postoji određena mogućnost da termin projekcije pomaknemo za sat ranije. Ako za to bude potrebe, objavit ćemo to ovdje na vrijeme.

Liverpool sredinom 1950-ih. Jedanaestogodišnji Bud živi s voljenom majkom te braćom i sestrama. On je dječak pun mašte koji se osjeća usamljenim i puno vremena provodi u lokalnom kinu, uživajući u filmovima kao utočištu. Ima problema u školi, gdje je često meta nasilnika. U crkvi se, pak, suočava s pretjeranom strogošću. Pored filmova, polako počinje otkrivati i svoja homoerotska nagnuća…

Dugi dan završava zaključni je dio autobiografske trilogije Terencea Daviesa koju još čine Trilogija Terencea Daviesa i Udaljeni glasovi, zaustavljeni životi. Kao i u prva dva filma trilogije, srž čine akronološki posložene uspomene, kao u Udaljenim glasovima, zaustavljenim životima vrlo je važan i izbor muzike, ali ovdje je redateljski prosede raskošniji, s mnogo vožnji kamere i ekspresivnih kutova snimanja. Kritičar The New York Timesa, Dennis Lim, ovako je opisao film: „Radeći s najtemeljnijim i najeteričnijim filmskim materijalom – vremenom i sjećanjem – g. Davies osmislio je filmski jezik nalik mozaiku. Sjećanja na djetinjstvo posvećena su kao izvanvremenski trenuci i povezana u simfonijski kolaž, više vođena emocionalnom logikom nego zapletom ili kronologijom. Radnički milje koji inače tendira biti asociran sa sivim naturalizmom takozvane britanske filmske škole kuhinjskog sudopera, ovdje dolazi umotan u osjetilne užitke: velebne vožnje kamere i gornje rakurse, s naletima Mahlera i Nat King Colea. Sveukupni učinak je onaj prigušenog zanosa, natečene ekstaze pod nadzorom konstantno napete tuge“. Dugi dan završava bio je nominiran za Zlatnu palmu u Cannesu, a na festivalu u Valladolidu osvojio je Zlatni šiljak za najbolji film (ex aequo).

boja, 85'