ULOGE:
Gene Tierney (Lucy Muir),
Rex Harrison (kapetan Daniel Gregg),
George Sanders (Miles Fairley),
Edna Best (Martha Huggins),
Vanessa Brown (odrasla Anna Muir),
Natalie Wood (Anna Muir kao dijete)

SCENARIJ:
Philip Dunne (prema romanu R.A. Dicka)

FOTOGRAFIJA:
Charles Lang

GLAZBA:
Bernard Herrmann

MONTAŽA:
Dorothy Spencer

Sadržaj:

Engleska početkom 20. stoljeća. Mlada udovica Lucy Muir preseli se iz Londona u selo Whitecliff na obali mora, usprkos negodovanju svoje svekrve Angelice Muir i šogorice Eve Muir. U Whitecliffu unajmi kuću zvanu Galebova kućica, iako je bije glas da je opsjednuta duhom mornara koji je u njoj počinio samoubojstvo. Prve noći nakon useljenja s kćerkom Anne i lojalnom služavkom Marthom, Lucy posjećuje duh prijašnjeg vlasnika, kapetana Daniela Gregga. On joj kaže da njegova smrt prije četiri godine nije bila posljedica samoubojstva, nego nesretnog slučaja – u snu je udario u ventil plinskog grijača. Također joj priopći da je želio Galebovu kućicu pretvoriti u dom za umirovljene mornare, te da je stoga plašio sve stanare prije nje, a da i nju ne vidi dobrodošlom. Lucy, međutim, inzistira da ostane, a Gregg, shvativši da ona cijeni njegove namjere u vezi kuće, nevoljko se složi pristajući da samo njoj bude vidljiv. Njih dvoje s vremenom razviju prijateljstvo, a iako Gregg tvrdi da Lucy treba nastaviti s normalnim životom, uključujući i pronalaženje novog životnog partnera, ne odobrava nijedan njezin ljubavni interes…

Fantastična humorna romansa Duh i gospođa Muir u svom premijernom prikazivanju bio je rado gledan film, smjestivši se po godišnjem prihodu na relativno visoko deseto mjesto. Izvorno, glavne su uloge trebali igrati Katharine Hepburne i Spencer Tracy, no Tracy se predomislio, a nakon toga od projekta je odustala i Hepburn. Zamijenili su ih tadašnje također velike zvijezde Gene Tierney (Nebo može čekati, Laura) i Rex Harrison (Ana i kralj Sijama, Kleopatra, Moja lijepa gospođice), koji su polučili odlične role. Inače, riječ je o adaptaciji istoimena hit romana Josephine Leslie, objavljenog 1945. pod pseudonimom R. A. Dick, koji, zanimljivo, scenaristički nije prilagodio režiser Joseph L. Mankiewicz, jedan od vodeći scenarista klasičnog Hollywooda, nego Philip Dunne, najpoznatiji po adaptaciji klasičnog romana Posljednji Mohikanac Jamesa Fenimorea Coppera za istoimeni film Georgea B. Seitza iz 1936. te izvornom scenariju za biblijski spektakl David i Batšeba Henryja Kinga iz 1951. Dunne je kasnije priznao da je Mankiewicz ipak sudjelovao u pisanju, ali tek nekoliko dijaloških linija za Georgea Sandersa, interpretatora lika Milesa Fairleyja, autora dječjih knjiga koji pobudi Lucyn ljubavni interes. Muziku je skladao slavni Bernard Herrmann, i to je po njegovom vlastitom mišljenju najbolja glazba koju je ikad napisao za neki film. Duh i gospođa Muir veći dio suvremene mu kritike primio je jako dobro, i bio je to najveći uspjeh rane faze Mankiewiczeve redateljske karijere, a i današnja kritika film uglavnom ocjenjuje visokim ocjenama. Snimatelj Charles Lang (Neki to vole vruće) bio je nominiran za Oscara za najbolju crno-bijelu fotografiju, što je jedna od njegovih čak 18 nominacija (jedinu je potvrdio za Zbogom oružje Franka Borzagea iz 1932., adaptaciju čuvenog Hemingwayova romana).

c/b, 104'