ULOGE:
Benicio Del Toro (Moses Rosenthaler),
Adrien Brody (Julian Cadazio),
Tilda Swinton (J.K.L. Berensen),
Léa Seydoux (Simone),
Frances McDormand (Lucinda Krementz),
Timothée Chalamet (Zeffirelli)

SCENARIJ:
Wes Anderson

FOTOGRAFIJA:
Robert D. Yeoman

GLAZBA:
Alexandre Desplat

MONTAŽA:
Andrew Weisblum

Sadržaj:

Redakcija novinskog magazina The French Dispatch radno je okruženje koje bi svaki novinar mogao poželjeti. Riječ je o američkom časopisu koji izlazi kao samostalni revijalni dodatak jednih dnevnih novina u Kanzasu, a redakcija kojeg je u slikovitom francuskom gradiću Ennui-sur-Blasé. Redakcija je uistinu idilično mjesto, a predvodi ju glavni urednik Arthur Howitzer Jr., „strog ali pravedan” šef koji osobito preferira dobre pisce te koji novinarima savjetuje da njihovi tekstovi moraju zvučati kao da su ih namjerno napisali. Dok redakcijom odjekuju tipkanja pisaćih strojeva i neprestana užurbana upozorenja na rokove za predaju tekstova, novinari će se iznenada suočiti s Howitzerovom smrću. Ubrzo će se, međutim, sastati da bi odabrali tri priče koje će biti objavljene u prigodnom memorijalnom izdanju časopisa. Prva priča odigrava se tijekom 20-ih godina prošlog stoljeća, a u njoj pratimo utamničenog slikara Mosesa Rosenthalera i njegovu muzu, stražaricu Simone, da bi Mosesova slika Simone, gola uskoro privukla pozornost trgovca umjetninama Juliana Cadazija. U drugoj priči novinarka Lucinda Krementz tijekom studentskih prosvjeda 1968. prati zbivanja na ulicama, da bi postupno počela gubiti objektivnost zbog fokusiranja na mladog i naočitog revolucionara Zeffirellija. Treća priča, pak, prati novinara Roebucka Wrighta, koji se u jednom talk-showu prisjeća storije o policijskom kuharu koja je prerasla u priču o otmici sina šefa policije.

Prikazana u konkurenciji ovogodišnjeg festivala u Cannesu, humorna romantična drama Francuska depeša još je jedno prepoznatljivo i osebujno ostvarenje suscenarista i redatelja Wesa Andersona. Višestruko za Oscara nominiran autor koji je za sjajnu farsičnu pustolovnu krimi-komediju Hotel Grand Budapest i za animirani film Otok pasa osvojio Srebrnog medvjeda, filmaš je koji još od svog drugog dugometražnog ostvarenja, satirične humorne drame Tajkun iz Rushmorea iz 1998. godine, u dobroj mjeri polarizira publiku a dijelom i kritiku. Jednima se tako izuzetno sviđaju njegov osebujan redateljski stil i prepoznatljiv vizualni prosede, te oni cijene naglašene stilizacije, iznimnu brižnost i pedantnost u komponiranju svakog kadra, sjajno ekvilibriranje emocijama i staromodnost u pristupu, afirmaciju slikovitih i bizarnih likova i njihovih odnosa, kao i podjednako efektno pomaknutih i bizarnih situacija u kojima se drama uvijek neprestano isprepleće sa satiričnom komikom, groteskom i burleskom uz umetanje makabričnih detalja. Drugima međutim, a oni su ipak srećom u manjini, smetaju upravo spomenuta pedanterija i sklonost pretjeranim stilizacijama i bizarnostima, te iste tumače kao artificijelnost, pretencioznost i larpurlartizam. Sve nabrojene osobine, koje dakako valja sagledati u afirmativnom ključu, odlikuju i Andersonovo recentno djelo, efektnu posvetu novinarima i novinarstvu, konkretno listu New Yorker i njegovim autorima i urednicima. Jedino što se cjelini može prigovoriti jest što sve tri „priče u priči” nisu kvalitativno ujednačene, no ljubiteljima Wesa Andersona i njegove poetike, kao i njegovih dijelom stalnih glumaca među kojima su i Bill Murray, Owen Wilson i Adrien Brody, to neće osobito smetati.

boja i c/b, 108'