ULOGE:
Basil Rathbone (Baron Wolf von Frankenstein),
Boris Karloff (The Monster),
Bela Lugosi (Ygor),
Lionel Atwill (Inspector Krogh),
Josephine Hutchinson (Elsa von Frankenstein),
Donnie Dunagan (Peter von Frankenstein),
Emma Dunn (Amelia),
Edgar Norton (Thomas Benson),
Perry Ivins (Fritz),
Lawrence Grant (Burgomaster),
Lionel Belmore (Emil Lang),
Michael Mark (Ewald Neumüller),
Caroline Frances Cooke (Frau Neumüller),
Gustav von Seyffertitz (Burgher)

SCENARIJ:
Willis Cooper

FOTOGRAFIJA:
George Robinson

GLAZBA:
Frank Skinner

MONTAŽA:
Ted Kent

KOSTIMI:
Vera West

Sadržaj:

Barun Wolf von Frankenstein sin je pokojnog liječnika Henryja Frankensteina koji sa suprugom Elsom i sinčićem Peterom te s odanim batlerom Bensonom i dadiljom Ameliom putuje u fiktivnu državu Vasariu u srednjoj Europi, da bi ondje preuzeo upravljanje očevim dvorcem.

Kad stignu u selo nadomak dvorca, iznenadi ih izuzetno hladan doček mještana. Oni ne znaju da su barunov otac i njegovo čudovište seljacima iz kraja nanijeli mnogo zla, pa je recimo kovač Ygor preživio vješanje na koje je osuđen, ali je doživio teške tjelesne deformacije. Iako su čudovište navodno dokrajčili seljaci, pri čemu je Frankensteinov laboratorij uništen, ubrzo će se pokazati da to ipak nije istina.

Upravo će Ygor baruna odvesti u skrivenu kriptu u kojoj leži tijelo čudovišta koje je stvorio njegov otac. Tim će otkrićem barun isprva biti užasnut, da bi s vremenom postajao sve zainteresiraniji za samo čudovište, a naposljetku i fasciniran njime. Štoviše, njegova će fascinacija ići dotle da će nastaviti očev posao oživljavanja čudovišta, i to ponajviše električnim stimulacijama, uz tvrdnju da je čudovište stvoreno da živi vječno.

No, njegove planove o vlasti nad oživjelom kreaturom poremetit će spoznaja da čudovište ne sluša njegove zapovijedi, već da moć nad njim ima Ygor. Sve će se dodatno zakomplicirati kad Ygor čudovište natjera na ubojstvo posljednje dvojice porotnika koji su ga osudili na vješanje, te kad mu zapovjedi da ubije i Wolfova batlera Bensona.

 

Treći nastavak serijala o Frankensteinovu 'čudovištu' studija Universal dio kritike, a u određenoj mjeri i filmofila uglavnom neopravdano ne drži kultnim pa i antologijskim ostvarenjem, te ga ne smatra u potpunosti ravnopravnim prethodnim dvama filmovima. Najveći razlozi tome leže u činjenici što je ranije nastavke režirao sjajni James Whale, koji je osim razigranom režijom i bogatstvom stila cjeline obogatio ekscentričnim smislom za humor, te što je u njima legendarni Boris Karloff svoj nastup i osobnost Frankensteinove kreature prožeo šarmantnim slojem patetike, koja se gledateljima prilično svidjela.

U Frankensteinovu sinu zatječemo određena odstupanja od takvog prosedea, makar je i dalje neosporno riječ o vrlo zabavnom i atraktivnom djelu koje je sigurno i s dovoljno entuzijazma režirao pouzdani Rowland V. Lee. Tijekom 20-ih redatelj nekoliko niskobudžetnih filmova, Lee je krajem tog desetljeća i početkom sljedećeg potpisao niz intrigantnih filmova kojima se uvrstio među zanimljivije redatelje tog razdoblja. Posrijedi su glazbena romantična melodrama Zoološki vrt u Budimpešti, u kojoj se iskazao kao autor sklon neobičnim zapletima i efektnoj vizualnosti, te nekoliko kvalitativno neujednačenih, ali prilično zanimljivih horora među kojima se izdvajaju Tajanstveni dr. Fu Manchu, Londonski toranj iz 1939. s Basilom Rathboneom i Borisom Karloffom u glavnim ulogama, te ponajviše upravo Frankensteinov sin, također snimljen 1939. te s fantastičnim trojcem Karloff, Rathbone i Bela Lugosi u vodećim rolama. Valja izdvojiti i gusarsku pustolovinu Kapetan Kidd iz 1945. godine, njegov posljednji film koji glumački nose Charles Laughton i Randolph Scott, a koji je postigao izuzetan uspjeh kod gledatelja.

U suradnji sa scenaristom Wyllisom Cooperom Lee je u Frankensteinovu sinu postavio formulu koju su slijedili svi kasniji nastavci serijala, variranje zapleta s nekim od potomaka izvornog stvorenja s građenjem tjeskobnog ozračja, potpadanje 'čudovišta' pod vlast nekog zlog antagonista koji njime manipulira i prisiljava ga na činjenje zla, da bi u završnici seljani napali dvorac sa zapaljenim bakljama te doveli do požara u laboratoriju s Frankensteinom. No dok su kasniji nastavci doslovno slijedili ovu šprancu, Lee svoj film oblikuje dosta drugačije i s vrlo mnogo stila.

On se dijelom vraća korijenima, cjelinu oblikujući s osloncem na njemački nijemofilmski ekspresionizam, u skladu s čim su njegovi setovi veliki i osvijetljeni u izraženom kontrastu. Tu su i neizbježne zavojite stube koje bacaju velike sjene po zidovima, tu je dojmljiv krajolik oko dvorca s kvrgavim drvećem i munjama koje paraju nebo, a kao bitan detalj tu je i kamin ukrašen glavama veprova. Karloff i ovdje osobnost 'čudovišta' boji notom humanosti i empatije, no to je ujedno i posljednji put, jer će ga kasniji tumači uloge Lon Chaney Jr., Bela Lugosi i Glenn Strange u velikoj mjeri reducirati na zvijer.

I većina ostalih likova je odlično napisana i odglumljena, osobito Lugosi u ulozi Ygora, čiji govor oplemenjuje izraženim naglaskom, te Lionel Atwill u roli inspektora Krogha, koji je istodobno i zlokoban i označen crnim humorom. Možda najneuvjerljiviji je odveć neurotični Basil Rathbone kao barun Wolf von Frankenstein, no njemu je tada glavna zanimacija ipak bila sjajna interpretacija Sherlocka Holmesa u filmovima studija 20th Century Fox. Zanimljivo da je u glumačkoj postavi prvotno trebao biti i Peter Lorre, no morao je otpasti jer ga Universal nije mogao posuditi od 20th Century Foxa, a neko vrijeme u ulozi Wolfa von Frankensteina figurirao je Claude Rains.

Autor teksta: Josip Grozdanić

c/b, 99'