ULOGE:
Boris Karloff (The Monster),
Colin Clive (Henry Frankenstein),
Valerie Hobson (Elizabeth),
Ernest Thesiger (Doctor Pretorius),
Elsa Lanchester (Mary Wollstonecraft Shelley / The Monster's Mate),
Gavin Gordon (Lord Byron),
Douglas Walton (Percy Bysshe Shelley),
Una O'Connor (Minnie),
E.E. Clive (Burgomaster),
Lucien Prival (Butler),
O.P. Heggie (Hermit),
Dwight Frye (Karl),
Reginald Barlow (Hans),
Mary Gordon (Hans' Wife),
Anne Darling (Shepherdess),
Ted Billings (Ludwig)

SCENARIJ:
William Hurlbut

FOTOGRAFIJA:
John J. Mescall

GLAZBA:
Franz Waxman

MONTAŽA:
Ted J. Kent

KOSTIMI:
Vera West

Sadržaj:

Ponukana izuzetnom popularnošću svog romana Frankenstein ili moderni Prometej, mlada engleska književnica Mary Wollstonecraft Shelley uz sugestiju svog supruga Percyja Bisshea Shelleyja i glasovitog pjesnika Georgea Gordona Byrona za snažne grmljavinske oluje 1816. godine odluči napisati njegov nastavak.

U njezinoj inačici nove priče o čudovištu dr. Henryja Frankensteina, koja se ponovo odigrava u Njemačkoj u 19. stoljeću, sudbina stvorenja je bitno drugačija, jer je ono preživjelo spaljivanje u mlinu. Kad čudovište otkrije ekscentrični filozof i znanstvenik dr. Septimus Pretorius, on će ga povesti kod sebe i početi skrbiti o njemu. Štoviše, pomalo dementni Pretorius će pokušati privoljeti svog kolegu dr. Frankensteina da tužnom i osamljenom stvorenju napravi partnericu, no sve će biti uzalud.

Henry svoju kreaciju smatra ukletom i više ne želi s njom imati bilo kakve veze, te se čini da ga ništa u tome ne može pokolebati. On je u međuvremenu pogođen depresijom odlučio prekinuti sve svoje eksperimente, i jedino što priželjkuje je miran život sa svojom brižnom suprugom Elizabeth. Ipak, mogao bi pokleknuti i predomisliti se kad ga Pretorius ucijeni tako što mu najprije zaprijeti da će mještanima otkriti istinu o tome kako je njegovo čudovište ubilo neke seljane, a potom i da bi Henryjeva zastrašujuća kreacija mogla oteti upravo njegovu voljenu Elizabeth.
 

Godine 1936. nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg snimljenog zvuka, nastavak velikog hita Frankenstein iz 1931. godine, ponovo u maestralnoj režiji Jamesa Whalea, jedan je od najuspjelijih horora svih vremena koji mnogi drže i najboljim filmom o Universalovim čudovištima uopće. Oni koji ga drže superiornim izvornom filmu kao argumente ističu efektan humorni pristup likovima i priči s mnogo duhovitosti, naglašeno humanističko profiliranje formalnog 'čudovišta' koje to zapravo nije, odličan snimateljski odnosno vizualni pristup blizak njemačkom ekspresionizmu, dojmljive stilizacije za koje je umnogome značajno i sjajno kreiranje gotičkog ozračja, te izuzetno raspoložene glumačke interpretacije.

Dakako, i vrlo elegantnu i sigurnu režiju Jamesa Whalea, koji je u redateljski stolac pristao sjesti tek nakon što mu je studio Universal zajamčio potpunu autorsku slobodu, što je on iskoristio za to da cjelinu obogati pomaknutim smislom za humor i učinkovitim bizarnim detaljima. Prema nekim interpretacijama Whale je kreativnu slobodu iskoristio i za to da u film umetne aluzije na vlastitu istospolnu seksualnu orijentaciju, te se u skladu s tim djelo može interpretirati i kao parabola o njegovom homoseksualizmu. No takve su teze odveć smjele i neutemeljene, jer dok se Whale u prvom filmu u potpunosti podredio priči, rezultat čega je i u određenoj mjeri hladno, odmjereno i distancirano ostvarenje u oblikovanju kojeg je bilo razvidno i njegovo zaleđe kazališnog redatelja, u režiranju nastavka on je pokazao i svoju drugu umjetničku stranu, onu razigraniju, duhovitiju i pomalo ekscentričnu.

Frankensteinova nevjesta je svakako i jedan od najneobičnijih filmova o legendarnom čudovištu (odnosno 'čudovištu'), manje je horor, a više komedija, a takvo usmjerenje jasno je praktički od samog početka, kad dr. Pretorius u izvrsnoj i primjereno pomaknutoj izvedbi Ernesta Thesigera (također Whaleova Strašna mračna kuća, Tunika Henryja Kostera) pri prvom susretu s 'čudovištem' njega ponudi cigarom, tvrdeći da su mu one jedina slabost.

Redatelj u ovom filmu u odnosu na izvornik demonstrira i bolji osjećaj za mizanscenu, njegov prikaz 'čudovišta' neobičan je spoj patetike i humora, a maestralni Boris Karloff taj lik obogaćuje jednostavnim, ali snažnim emocijama. Elsa Lanchester u dvostrukoj ulozi, Mary Shelley i Elizabeth odnosno nevjeste, također je izvrsna, premda u njezinoj interpretaciji ponekad do izražaja dolazi pretjerana ekspresivnost glume iz nijemog filma, no i to se sasvim skladno uklapa u duhovitu i pomaknutu cjelinu.

Film se povremeno doima kao svojevrsna satirična inačica priče o Frankensteinovu čudovištu, njegova realizacija je dugo odgađana, a konačni rezultat je inteligentno koncipirano i izuzetno zabavno ostvarenje koje osvaja za žanr netipičnom emotivnošću i emocionalnom iskrenošću. Whale majstorski žonglira brojnim detaljima, od melodramskih zapleta preko crnog humora i nekromantije do nekih antiklerikalnih detalja i naznaka političkih komentara, a svakako valja izdvojiti i fascinantnu glazbu dvostrukog oskarovca Franza Waxmana (Hitchcockova Sumnja, Wilderov Bulevar sumraka).

Produkcija filma nije prošla posve bez problema, pa je tako Whale isprva odbijao ponudu da režira, smatrajući da je priča o Frankensteinovu čudovištu posve iskorištena i da se ne može ništa novo reći, te je kao redatelj isprva figurirao Kurt Neumann (She Devil, Muha, ciklus filmova o Tarzanu s Johnnyjem Weissmullerom). No kad je on odustao, producent Carl Leammle Jr. je i na valu uspjeha Nevidljivog čovjeka kao redatelja ipak uspio angažirati Whalea, što je ovaj iskoristio da si osigura snimanje krimi-drame One More River. Određene probleme tijekom rada na filmu stvaralo je i to što je snimatelj John J. Mescall navodno stalno bio pijan, te što je scenarist John L. Balderston bio nezadovoljan prema njegovu mišljenju pretjeranim udjelom horor detalja u priči, te se gotovo sasvim povukao iz projekta, zbog čega je naposljetku scenarij djelo čak devetorice autora, koji su samo dijelom navedeni na špici.

Autor teksta: Josip Grozdanić

c/b, 75'