ULOGE:
Daniel Radcliffe,
Rupert Grint,
Emma Watson,
Robbie Coltrane,
Michael Gambon,
Richard Griffiths,
Gary Oldman,
Alan Rickman

SCENARIJ:
Steve Kloves

FOTOGRAFIJA:
Michael Seresin

GLAZBA:
John Williams

MONTAŽA:
Steven Weisberg

SCENOGRAFIJA:
Stephenie McMillan

KOSTIMI:
Jany Temime

Sadržaj:

Kada ozloglašeni ubojica Sirius Black pobjegne iz čarobnjačkog zatvora Azkabana, treća godina u Hogwartsu ponovno postaje mjesto nemira za Harryja Pottera. U strahu od Blackova dolaska, Ministarstvo magije šalje dementore, jezive čuvare Azkabana, da osiguraju školu. Njihova prisutnost učenicima ulijeva strah i nelagodu, osobito Harryju koji na njih reagira nesvjesticama i bolnim sjećanjima. Dok pokušava saznati istinu o Siriusu Blacku i njegovoj povezanosti s obitelji Potter, Harry otkriva mračne tajne iz prošlosti, uključujući i ključne detalje o izdaji koja je dovela do smrti njegovih roditelja.
 

Ekranizacija trećeg nastavka Harryja Pottera donijela je značajan stilski zaokret u odnosu na prva dva filma. Chrisa Columbusa, koji je režirao Kamen mudraca i Odaju tajni, naslijedio je Alfonso Cuarón, danas Oscarom nagrađeni meksički redatelj koji je tada znan ponajviše po svom filmu ceste I tvoju mamu također (2002) o dvojici tinejdžera i ženi koji na zajedničkom putu kroz Meksiko prolaze kroz ubrzano odrastanje te suočavanje s vlastitim iluzijama.

Cuarón pristupa predlošku J. K. Rowling mnogo slobodnije od Columbusa, pa se u adaptaciji osjeća izraženiji autorski glas. Redatelj je skratio i izbacio pojedine dijelove koji nisu nužni za glavni zaplet, a preostale elemente prikazao je s više simbolike i pripovjedne dinamike. Formalno je to najviše izraženo snimanjem kamerom iz ruke te montažnim poigravanjima koja doprinose osjećaju tjeskobe. Atmosfera Zatočenika Azkabana znatno je ozbiljnija i intimnija, a emocionalne karakterizacije likova složenije. Vizualno, Cuarónov Hogwarts naglašeno je mračniji, obavijen uglavnom sivim nebom, kišom ili sumaglicom, što vizualno naglašava tranziciju u zrelije doba.

Glumački, treći dio serijala obilježen je ulogom Garyja Oldmana kao Siriusa Blacka i Davida Thewlisa kao profesora Lupina, koji donose dramaturški kompleksnije likove, istovremeno pružajući mladim glumcima priliku da glumački pokažu zreliji raspon emocija. Cuarón je glavnom glumačkom trojcu dao zadatak da napišu esej iz perspektive svojih likova. Emma Watson je predala petnaestak stranica za Hermionu, Radcliffe jedan list za Harryja, a Grint ništa za Rona, što se idealno poklapa s karakterizacijom likova.

Zbog smrti Richarda Harrisa, ovo je prvi film s Michaelom Gambonom u ulozi Dumbledorea, koji u odnosu na djedovsku toplinu svog prethodnika, liku daje dozu oštrine i ozbiljnosti, što najavljuje drukčiji ton i ulogu ravnatelja u nadolazećim nastavcima. Prvi put u serijalu naglašeni su i motivi nevinosti i krivnje, nepravednog zatočeništva te traume prošlosti koje odjekuju u sadašnjosti, odmičući se od crno-bijele karakterizacije.

Harry Potter i Zatočenik Azkabana imao je veliku gledanost u kinima, potvrđujući kontinuirani interes publike za serijal. Uz dvije nominacije za Oscara, za glazbu Johna Williamsa te za vizualne efekte, film je nominiran i za četiri BAFTA nagrade, uključujući onu za najbolji britanski film, afirmirajući tako svoj ugled i u okvirima britanske filmske industrije. Iako je uoči snimanja postojala određena skepsa prema Cuarónovu režijskom stilu, njegov autorski pristup ostavio je velik utjecaj i označio svojevrsnu prekretnicu unutar serijala. Svi naredni filmovi slijedili su ozbiljniji i vizualno odvažniji smjer koji je redatelj ovim filmom uspostavio.

Autor komentara: Tibor Đurđev

boja, 142'