ULOGE:
Jet Li (Bezimeni),
Tony Chiu-Wai Leung (slomljeni mač),
Maggie Cheung (Leteći snijeg),
Ziyi Zhang (Mjesec),
Daoming Chen (kralj),
Donnie Yen (Nebo)

SCENARIJ:
Feng Li,
Yimou Zhang,
Bin Wang

FOTOGRAFIJA:
Christopher Doyle

GLAZBA:
Dun Tan

MONTAŽA:
Angie Lam,
Vincent Lee,
Ru Zhai

Sadržaj:

Kina, treće stoljeće prije naše ere, doba dinastije Qin. Okrutni kralj te dinastije, vođen imperijalističkim težnjama, želi pokoriti okolnih šest kraljevstava i zbog toga postaje meta četvorice vrhunskih boraca, koji ga žele ubiti kako bi dokinuli prijetnju hegemonije…

Kao autor koji je pokušao ne bježati od politički intrigantnih tema, makar ih zahvaćajući implicitno, a pri tom i sin bivšeg kuomintanškog časnika, dakle par excellence 'klasnog neprijatelja', Yimou Zhang doživio je da njegov veliki svjetski uspjeh domovinska komunistička vlast dočekuje s podozrenjem i da se pred njegov rad postavljaju cenzorska ograničenja. Pritisak je, čini se, bio prevelik, jer Zhang je naposljetku pristao na u mnogo čemu podoban i svakako poprilično patetičan film Svatko je najvažniji, a podobni tonovi u nekoj mjeri prožimaju i intimistički Put kući, a svojevrsni vrhunac doživljavaju u (pseudo)povijesnom spektaklu Heroj. To vizualno impresivno raskošno ostvarenje koje na način Tigra i zmaja Anga Leea radi na meditativno-metafizičkom produbljivanju tradicionalnog kineskog trivijalnog žanra borilačkog filma, oslanjajući se pri tom i na, vjerojatno Kurosawinim Rashomonom nadahnutu, složenost pripovjednih perspektiva (ista priča ispričana je tri puta od dvojice pripovjedača, pri čemu je prvo pripovijedanje zavaravajuće, drugo pretpostavka onog što se moglo dogoditi, a treće napokon ono što se stvarno dogodilo, s tim da treću naraciju, koju priča prvi pripovjedač, usložnjava priča u priči trećeg pripovjedača, koju prenosi prvi narator) tematizira legendu po kojoj su se četvoro vrhunskih boraca kraljevstva Zhao, troje mačevaoca i jedan kopljaš, u trećem stoljeću prije naše ere, urotili da bi ubili imperijalistički nastrojenog i okrutnog kralja dinastije Qin. Najproduhovljeniji među njima, kaligraf i mačevaoc Slomljeni Mač, neočekivano odustaje jer je shvatio 'višu istinu', a ta je da kralj dinastije Qin želi porobiti ostalih šest kraljevstva kako bi stvorio ujedinjeno kinesko carstvo u kojem će vladati mir i prosperitet (od Qin ili Chin, ovisno o transkripciji, dolaze i današnji zapadnjački nazivi Kina, China itd.). Sve okrutnosti koje kralj čini u službi su tog 'višeg', 'plemenitog' cilja, jer, kako kaže konfucijanska tradicija eksplicirana u filmu – «što je patnja jednog prema patnjama mnogih» , tj. individualne težnje moraju biti podložne kolektivnima odnosno tzv. općem dobru. Kralj dinastije i kraljevstva Qina, Yin Zheng, poznatiji kao prvi kineski car Qin Shi Huangdi, bio je žestoki kritičar tradicije, napose konfucijanizma, a pobornik modernizacije, reformi i legalističke doktrine kojom je u Kini već tad de facto dokinut feudalni sustav u onom obliku koji će Europa tek upoznati (kineski seljaci dobili su osobnu slobodu). No istovremeno je bio nemilosrdan autokrat i spaljivač nepoćudnih knjiga. Zanimljivo, Mao Zedong (Mao Cetung) bio je Huangdijev velik poštovatelj, a nije teško dokučiti zašto. Jednako kao on bio je protivnik tradicije, napose konfucijanizma (mada su mu neke Konfucijeve mudrosti bile drage, posebno ona da je «neodmjereno antagoniziranje pojedinaca s vlašću u osnovi nemoralno»), jednako kao on nije birao sredstva da ostvari viziju 'općeg dobra' i velike, moćne, centralizirane Kine, jednako kao on provodio je žestoku cenzuru na svim područjima. Drugim riječima, Mao se je u neku ruku identificirao s Huangdijem, slično kao Staljin s Ivanom Groznim, a kako Heroj nedvojbeno odaje počast caru koji u kineskoj historiografiji prije Maoa nije shvaćan ultimativno pozitivno, jasno je da je film u najmanju ruku implicitna posveta Maou čiji je status u današnjoj Kini i danas uglavnom neprikosnoven. On je doduše posveta i onima koji su bili s druge strane (ponajprije kuomintanškim nacionalistima), no najviše onima od njih koji su shvatili i priznali 'veliku misiju' Maoa i Komunističke partije Kine. S obzirom na iznesene činjenice, nije čudno da je Heroj u vrijeme snimanja bio najskuplji kineski film svih vremena, jer režim nije imao razloga štedjeti na ideološki tako mu naklonjenom projektu, koji istovremeno zagovara nacionalno pomirenje i priznaje komunistički primat.

No Heroj je i prvi dio Zhangova diptiha, čiji drugi segment čini Kuća letećih bodeža, i ta činjenica može baciti i drugo svjetlo na film. Naime, u svjetlu diptiha kao cjeline, jasno je da ga je Zhang zamislio kao jedan od dva pogleda na istu problematiku, jedan od dva podjednako legitimna tumačenja odnosa individualnog i općeg. Heroj afirmira tradicionalno kinesku (i istočnjačku) tradiciju primata općeg dobra nad individualnim, dok Kuća Letećih bodeža, kao u ogledalu, primat daje individualnim vrijednostima, u skladu sa zapadnjačkim individualizmom koji se od početka 20. stoljeća vrlo teško i posve marginalno probijao kroz nanose kineskog kolektivizma, napose onog temeljenog na (neo)konfuncijanizmu a kasnije marksizmu, ali zato od 1990-ih plavi (urbanu) Kinu, osobito mlade naraštaje.

Heroj se nije lako probio do redovne američke kino distribucije, i tu je veliku pozitivnu ulogu odigrao dobro znani fan dalekoistočnih kinematografija, Quentin Tarantino. Naposljetku, bio je dobro prihvaćen od američke publike i filmskih znalaca, te se uspio izboriti za oscarovsku nominaciju za najbolji film na stranom jeziku, kao i za onu za Zlatni globus u istoj kategoriji. Na Berlinaleu je prikazan u glavnom programu, tj. bio nominiran za Zlatnog medvjeda, a dobio je i Nagradu 'Alfred Bauer'.

boja, 120'