ULOGE:
Sigalon Sagna (Badinia),
Saly Badji (Okonoro),
Binta Cissé (Mzezve),
Marie-Christine Dieme (Lazra),
Fatou Seydi (Kotoko)

SCENARIJ:
Otar Iosseliani

FOTOGRAFIJA:
Robert Alazraki

GLAZBA:
Nicholas Zourabichvili

MONTAŽA:
Marie-Agnès Blum,
Otar Iosseliani,
Ursula West

Sadržaj:

U jednom selu u Senegalu, smještenom usred velike šume, krajem 80-ih godina prošlog stoljeća urođeničko stanovništvo živi jednostavnim i skladnim životom, poštujući običaje predaka. Selo je organizirano kao svojevrsni matrijarhat, pa dok žene odlaze u lov lukovima i strijelama muškarci su zaduženi za pranje odjeće. No njihovu mirnu svakodnevicu organiziranu prema godišnjim dobima, potrebama navodnjavanja, nekim međusobnim rivalstvima i ljubavnim ritualima jednog će dana poremetiti dolazak šumarskih kamiona. Naime, šumari su bacili oko na drveće koje okružuje urođeničko selo, na visoka stabla koja bi se moglo odlično iskoristiti i na njima sjajno zaraditi, a da bi to ostvarili drvosječe i drugi došljaci neće birati sredstva. Dok gume njihovih kamiona ostavljaju duboke tragove, među mještanima će biti posijano sjeme razdora, te će neki potpasti pod utjecaj došljaka i s njima otići u veliki grad. A u suočavanju s opasnošću koja bi mogla razoriti njihove egzistencije temperamentna Okonoro, ljubomorni Soutouro i ostali morat će djelovati promišljeno i složno.

Godine 1989. na festivalu u Veneciji ovjenčana posebnom Velikom nagradom žirija i posebnom kritičarskom nagradom Bastone Bianco, humorna drama intenzivno obilježena etnografskim motivima djelo je za realizaciju kojeg je scenarist i redatelj Otar Iosseliani ideju dobio listajući foto-album snimljen u Africi. U to doba krajem 80-ih on je već dulje vrijeme želio ispripovijedati filmsku priču o propasti jedne civilizacije i kulture, a listajući album zaključio je da bi to mogla biti plemenita ali primitivna kultura i civilizacija koja stradava u susretu s razvijenijom i civiliziranijom kulturom. Imajući na umu nestanke brojnih naroda i civilizacija tijekom povijesti čovječanstva, od Azteka i Maja do Kelta i Etruščana, Iosseliani se logično okrenuo Africi, znajući da u suvremenoj Europi ne može pronaći sličnu parabolu. Njegov pristup autentičnom senegalskom plemenu, čiji pripadnici ne glume, odnosno „glume” sami sebe, iskren je i afirmativan, a naglasak biva stavljen na opasnost gubitka duhovnih vrijednosti, koje prema autorovu mišljenju možda i ključno određuju identitet jedne zajednice. Iosselianijev prikaz mogućeg nestanka jednog plemena u susretu s navodnim progresom i civiliziranošću na simboličkoj razini predstavlja nestanak jednog svijeta, no unatoč generalnom pesimizmu riječ je o načelno vedrom i zabavnom filmu prožetom humorom. Izdvojiti vrijedi i vrlo atraktivnu i zavodljivu fotografiju nagrađivanog francuskog snimatelja marokanskog podrijetla Roberta Alazrakija (Čokolada Claire Denis), među ostalim zaslužnog i za vizualnu dojmljivost filmova Slava mog oca i Dvorac moje majke Yvesa Roberta.

boja, 105'