ULOGE:
Harrison Ford,
Cate Blanchett,
Karen Allen,
Ray Winstone,
John Hurt,
Jim Broadbent,
Shia LaBeouf

SCENARIJ:
David Koepp

FOTOGRAFIJA:
Janusz Kamiński

GLAZBA:
John Williams

MONTAŽA:
Michael Kahn

SCENOGRAFIJA:
Larry Dias

KOSTIMI:
Mary Zophres

Sadržaj:

Godina je 1957.,  vrijeme Hladnog rata. Sovjetski vojnici, predvođeni okrutnom znanstvenicom Irinom Spalko, otimaju Indianu Jonesa. Prisiljavaju ga da u tajnom američkom vojnom skladištu pronađe mumificirane ostatke izvanzemaljskog bića koje je doživjelo pad u Roswellu. Indy uspijeva pobjeći u spektakularnoj potjeri, preživjevši pritom čak i nuklearno testiranje u pustinji.

Nakon povratka na fakultet, Indiana upada u nevolje zbog sumnji FBI-a da surađuje s komunistima. Tada mu prilazi mladi buntovnik Mutt Williams koji mu prenosi poruku od starog kolege Harolda Oxleyja, koji je pronašao legendarnu kristalnu lubanju u Peruu. Nakon čega je nestao zajedno s Muttovom majkom…
 

Četvrti izdanak serijala Indiana Jones Georgea Lucasa kao idejnog začetnika i Stevena Spielberga kao redateljskog realizatora vrhunski je predstavnik larpurlartističkog entertainmenta. Dio kritike film Indiana Jones i kraljevstvo kristalne lubanje je naružio je, veći dio ga je podržao, ali najčešće bez posebnog oduševljenja. Većina je ustvrdila da je film dobar, ali je prednost obično davala prethodnim izdancima serijala. No zapravo radi se o najboljem nastavku, posve usporedivim s otvarujućim Otimačima izgubljenog kovčega iz davne 1981., s tom razlikom da su Otimači izgubljenog kovčega bili apsolutna novost u tom vremenu i  stoga im je svježina bila apriorno zagarantirana, dok Indiana Jones i Kraljevstvo kristalne lubanje dolazi na odavno osvojen teren, no s takvom superiornošću da lakoćom baca u sjenu sve aktualne baštinike Indiana Jones tradicije i iznova pruža svježinu koju je izvornik ponudio u puno povoljnijim okolnostima.

Doista, doseg vrijedan svakog poštovanja. A sve je počelo u drugoj polovici 1970-ih, kad je ultranačitani George Lucas odlučio definitivno raskinuti s tada dominirajućom realističko-naturalističkom i dekonstrukcijskom kreativnom praksom Novog Hollywooda i vratiti hollywoodsku kinematografiju u njezino prirodno stanište – tzv. svijet snova, odnosno kreirati suvremene mitove. Lucas se pritom odvažio za do tad neviđenu praksu – vođen sentimentom za trivijalnu književnu, filmsku i stripovsku produkciju koja je obilježila njegovo djetinjstvo, te oslonjen na mitološke analize Josepha Campbella, a vjerojatno i Tolkienova Gospodara prstenova, posegnuo je za tzv. niskim žanrom akcijskog SF-a u stanovitoj ga mjeri kombinirajući s pustolovnom fantazijom, te ga iz tzv. B-produkcije preveo u najprestižniji produkcijski rang. Tako su nastali Ratovi zvijezda, prijeloman film za uništenje koncepcije Novog Hollywooda u čijem je stvaranju Lucas i sam sudjelovao modernističkim SF-om THX 1138, a kojoj je završni udarac zadao svojim drugim čedom, Otimačima izgubljenog kovčega (čiju je režijsku realizaciju prepustio skromno obrazovanom, ali redateljski darovitom Stevenu Spielbergu).

Akcijsko-pustolovni SF zamijenjen je klasičnom pustolovinom s fantazijskim elementima, a uzor su bili filmski i stripovski serijali iz 1930-ih i 40-ih, da bi korak dalje Lucas otišao ranih 90-ih, kreiravši zanimljivu tv-seriju Mladi Indiana Jones, u kojoj se na popularan način bavio nekima od najinteresantnijih osobnosti i događaja opće povijesti 20. stoljeća. No do tad je šteta već bila učinjena, Lucas i Spielberg utrli su put intenzivnoj infantilizaciji suvremenog Hollywooda, iako su oba ključna filma za odlazak u tom smjeru zapravo u svojoj suštini bili plemeniti ostvaraji koji su dali izvanredan prilog postmodernističkom duhu vremena. Srećom, nakon desetljeća posvećenih tehničkim inovacijama, Lucas se u novom tisućljeću ozbiljno upitao o vlastitom umjetničkom nasljeđu, a rezultat toga dva su iznimna filma – maestralna alegorijsko-autobiografska Osveta Sitha i tek nešto manje impresivan Indiana Jones  i Kraljevstvo kristalne lubanje. S tim da za potonji uradak silne zasluge idu Spielbergu i njegovoj superiornoj režijskog izvedbi (ingeniozna koreografska rješenja) koncepcije virtuoznog rollercoastera koju je Lucas smislio.

U užem smislu priča filma posve je nevažna, jer zapravo je riječ o nečem nalik ideji filma kao čiste dinamike, gdje naracija, glumci i ambijenti funkcioniraju otprilike kao (ultraekspresivan) figurativni ekvivalent apstraktnih animiranih crteža njemačkih avangardnih sineasta iz 1920-ih godina. S tim da Lucasov i Spielbergov film ima daleko razvedeniju prostornu i vremensku dimenziju, što ga s njegovim figurativnim maskiranjem koncepcije čistog filma i hiperhumornošću dovodi u blisku vezu s Mackom Sennettom i ostalim genijalcima američke nijeme burleske, odnosno Jackiejem Chanom kao njihovim sjajnim azijskim baštinikom. U filmu je prisutno i nasljeđe američke popularne kulture 1950-ih, s obzirom da je radnja smještena u to razdoblje, kao i opće (nostalgično) nasljeđe starinskog pulpa (s pripadajućim, fascinantno rekreiranim dizajnom i ugođajem), što ga sve zajedno čini vrlo primamljivim širokoj publici i krajnje sumnjivim tzv. ozbiljnoj kritici.

Lako je naime previdjeti kreativnu ambicioznost i vrhunsku izvedbu u populističkom kontekstu na koji ste apriori alergični. Gledatelji bez takvih opterećenja, koji su u svijet umjetnosti ušli prirodnim putem, inicijacijski dragocjenim trivijalnim stazama prepunima nesputane maštovitosti, a potom neustrašivo širili prostore vlastitih duhovnih prodora, u Indiani Jonesu i kraljevstvu kristalne lubanje moći će samo uživati. 

Autor komentara: Damir Radić

boja, 123'