Invazija tjelokradica
Invasion of the Body Snatchers, igrani, znanstvenofantastični, SAD, 1956
REŽIJA: Don Siegel
ULOGE:
Kevin McCarthy (dr. Miles J. Bennell),
Dana Wynter (Becky Driscoll),
Larry Gates (dr. Dan 'Danny' Kauffman),
King Donovan (Jack Belicec),
Carolyn Jones (Theodora 'Teddy' Belicec),
Jean Willes (Sally Withers)
SCENARIJ:
Daniel Mainwaring
FOTOGRAFIJA:
Ellsworth Fredericks
GLAZBA:
Carmen Dragon
MONTAŽA:
Robert S. Eisen
Sadržaj:
Nakon što se poslije nekoliko godina izbivanja sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća vrati u svoj rodni gradić Santa Mira u Kaliforniji, liječnik Miles J. Bennell počet će otkrivati da nekoliko njegovih pacijenata boluje od paranoje. Naime, sve više njih tvrdi da njihovi rođaci i prijatelji nisu oni ´pravi´, oni koji su donedavno bili, već da se neobično ponašaju, zbog čega Milesovi pacijenti vjeruju da su ih zamijenili varalice. Kad porazgovara s nekima od navodnih varalica, Miles će posumnjati u riječi svojih pacijenata jer ´varalice´ znaju sve o ljudima koje su navodno zamijenili. No kad sa svojom prijateljicom Becky Driscoll otkrije ljudsko tijelo koje je kako se čini izraslo iz ogromne mahune, i Miles će zaključiti da nešto nije u redu. A kad odluči otkriti uzroke neobičnih pojava, Miles će se suočiti s invazijom izvanzemaljskih bića koja se tijekom sna ljudi uvlače u njih te, ne mijenjajući njihov tjelesni izgled, preuzimaju kontrolu nad ljudima mijenjajući njihovu psihu i ponašanje.
Efektno dijelom izvedena u stilu film noira, fantastična horor-drama Dona Siegela (Prljavi Harry, Bijeg iz Alcatraza, Posljednji hitac) temeljena je na 1954. godine objavljenom SF romanu The Body Snatchers američkog pisca Jacka Finneyja, koji je u scenarij pretočio Daniel Mainwaring (Iz prošlosti, također Siegelova Velika krađa, Visoka meta Anthonyja Manna). Adaptacija romana premijerno objavljivanog u obliku serijala u dnevnom magazinu Collier´s u kinima se prikazivala pod egidom ´dva filma za groš´, zajedno s britanskim SF-om Timeslip redatelja Kena Hughesa, djelom koje se distribuiralo i pod naslovima The Atomic Man i Indestructible Man. Siegelov film drži se klasičnim predstavnikom žanra, prema mnogima i najuspjelijim SF ostvarenjem iz 50-ih koje je moguće interpretirati i kao političku alegoriju na tada aktualne političke događaje, konkretno na strah od komunizma i ´lov na vještice´ senatora Josepha McCarthyja, te ujedno i filmom koji se na možda najuspjeliji način ikad bavi temom paranoje te istu posreduje gledateljima. Naslov koji će inicirati nastanak velikog broja filmova o replikantima i zlim silama koje zaposjedaju ljude, odlikuje naglašeni pesimizam i nepovjerenje u ljude, zbog čega su pod utjecajem producenata cjelini naknadno dodani prolog i ipak sretan završetak, te je radnja ispripovijedana kao retrospekcija. Siegel je znao da je manje uvijek više, zbog čega u filmu osim u jednoj sceni nema eksplicitnih prikaza zastrašujućih detalja, već se dojmljivo ozračje ekspandirajuće tjeskobe i strave kreira s naglaskom na realizmu. Godine 1978. Philip Kaufman je režirao uspjeli prepravak filma, a Abel Ferrara je 1993. u ponešto inferiornijim Kradljivcima tijela (Body Snatchers) ponudio svoju interpretaciju romana Jacka Finneyja.
c/b, 80'