ULOGE:
Gian Maria Volonté,
Florinda Bolkan,
Gianni Santuccio,
Orazio Orlando,
Sergio Tramonti,
Arturo Dominici,
Salvo Randone

SCENARIJ:
Elio Petri,
Ugo Pirro

FOTOGRAFIJA:
Luigi Kuveiller

GLAZBA:
Ennio Morricone

MONTAŽA:
Ruggero Mastroianni

SCENOGRAFIJA:
Romano Cardarelli

KOSTIMI:
Angela Sammaciccia

Sadržaj:

Nakon što hladnokrvno ubije ljubavnicu, policijski inspektor opsjednut vlastitom moći iza sebe ostavlja pažljivo posađene tragove svoje krivnje. Nedavno promaknut s odjela za ubojstva na čelo političkog odjela, počinje sve više zadirati u službenu istragu bivših kolega detektiva, koji uporno odbijaju u dokazima vidjeti krivnju svog nadređenog. Za to vrijeme, autoritarni politički odjel policije provodi masovno prisluškivanje takozvanih subverzivaca i radikala te ostalih percipiranih neprijatelja vlasti.
 

Nagrađen Velikom posebnom nagradom žirija u Cannesu i Oscarom za najbolji strani film, Istraga nad besprijekornim građaninom prvi je i najuspješniji dio Petrijeve popularne “trilogije neuroze” (Radnička klasa ide u raj, Privatno vlasništvo više nije krađa), u kojoj detektira i satirizira neurotične točke suvremenog talijanskog društva tijekom takozvanih olovnih godina, čije su vlasti sve više naginjale autoritarnosti i represiji. U Istrazi nad besprijekornim građaninom, na meti Petrijeve kritike patologija je moći i njezina koruptivna priroda.

Mada je svojim ironijskim prikazom predstavnika zakona i njihovih mehanizama te općeg društvenog rasapa izazvao ljutnju brojnih članova vlasti, velika popularnost filma zaštitila ga je od političke cenzure, a film se danas nalazi i na listi Talijanskog ministarstva kulturne baštine kao jedan od 100 talijanskih filmova koje treba očuvati jer su svojim utjecajem “promijenili kolektivno nacionalno sjećanje između 1942. i 1978. godine”.

Kao otvoreni ljevičar i član talijanske komunističke partije, Petri je u svojim filmovima uvijek bio fokusiran na relevantne društvene probleme, kojima je pristupao na široj publici prijemljiv, pomalo lakonotan, no opet izazovan način. To ga je često stavljalo čak i na metu istomišljenika, koji su smatrali da problemima ne pristupa dovoljno ozbiljno i radikalno iz političke perspektive.

Trilogiju neuroze teško je doduše optužiti za apolitičnost ili njezino izbjegavanje. Zaluđenost protagonista Istrage vlastitom moći i vratolomnim testiranjem njezinih granica katalizator je za eksplicitno postavljenu paradoksalnu tezu kako su predstavnici zakona zaduženi za njegovo sustavno provođenje ujedno iznad tog istog zakona. U ironijskom obrtanju uloga, inspektor ubojica u svojim govorancijama o subverzivnim društvenim elementima kao neprijatelje društvenog mira među kriminalce svrstava i borce za radnička prava, beskućnike, studentske aktiviste te ostale ranjive skupine koje je aktualni društveni poredak pregazio i zanemario.

U maestralnoj izvedbi Petrijeva miljenika i kolege aktivista Giana Marije Volontèa (Za šaku dolara, Za dolar više), Inspektor postepeno prolazi kroz psihički rasap, gubeći kontrolu nad sobom i stvarnosti. Poput junaka američkih filmova paranoje koji su se u to vrijeme snimali u Hollywoodu. No holivudski junaci bili su novinari i detektivi u borbi protiv zavjera i korupcije, dok je Petrijev protagonist predstavnik tih istih koruptivnih sistema.

Petrijeva crnohumorna istrzana režija u kombinaciji s jednako distorziranom i zaigranom glazbom Ennija Morriconea (za koju je birao ono što naziva tzv. “instrumentima sirotinje” koji nisu odmah prepoznatljivi niti nužno cijenjeni u profesionalnim glazbenim krugovima) reflektira tako, ne samo rastrojeno stanje Inspektorova uma, već i čitavog talijanskog društva u kojem čak i radikalni članovi otpora te same žrtve represije biraju lakši put konformizma, ignoriranja ili samozavaravanja. Pritom Inspektorova naglašeno histrionska ličnost daje zaključiti kako je društveni poredak, čak i represivni, u konačnici izvedba i igrokaz u kojem svi prešutno ili uz galamu biramo sudjelovati.

Usred tužne igre slučaja, završetak snimanja filma poklopio se s kontroverznim slučajem smrti talijanskog anarhista Giuseppea Pinellija u policijskom pritvoru, koja nikada nije razjašnjena. O filmu je ubrzo snimljen i dokumentarac u kojem su sudjelovali i Elio Petri i Gian Maria Volontè.

Autorica komentara: Valentina Lisak
 

Ulaznice za projekciju 12. 09. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni kina Forum sat vremena prije početka.

boja, 115'