Izgubljena čast Katharine Blum
Die verlorene Ehre der Katharina Blum, igrani, krimi-drama, Zapadna Njemačka, 1975
REŽIJA: Margarethe von Trotta / Volker Schlöndorff
ULOGE:
Angela Winkler (Katharina Blum),
Mario Adorf (Beizmenne),
Dieter Lasser (Werner),
Jürgen Prochnow (Ludwig),
Heinz Bennent (dr. Hubert Blorna),
Hannelore Hoger (Trude Blorna)
SCENARIJ:
Volker Schlöndorf,
Margarethe von Trotta (prema romanu Heinricha Bölla)
FOTOGRAFIJA:
Jost Vacano
GLAZBA:
Hans Werner Henze
MONTAŽA:
Peter Przygodda
Sadržaj:
Zapadna Njemačka sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća. Mlada Katharina Blum služavka je koja noć provede s markantnim Ludwigom Göttenom, čovjekom za kojeg će ubrzo doznati da je radikalni ljevičarski terorist u bijegu. Nakon što bude privedena na policijsko ispitivanje, Katharina će naposljetku biti puštena na slobodu. No njezinim nevoljama tu neće biti kraj, jer će smjesta postati metom ne samo policije, nego i senzacionalističkih medija koji ju počnu progoniti zbog sumnje na pružanje potpore političkom terorizmu. Ona će tako postati žrtvom silovite medijske kampanje koja će joj početi uništavati život, a onaj koji će prednjačiti u njezinu uznemiravanju bit će beskrupulozni novinar Werner Tötges, čiji će novinski tekstovi potaknuti lanac tragičnih događaja u kojima će stradati i Ludwig.
Godine 1976. od triju nominacija za Europsku filmsku nagradu ovjenčana onima za najbolju glavnu žensku ulogu (sjajna Angela Winkler iz Waydina Dantona, Hanekeova Bennyjeva videa, Assayasovih Oblaka nad Sils Marijom i Guadagninove Suspirije) i najuspjeliju fotografiju (dojmljiv rad Josta Vacanoa, znanog po Verhoevenovim filmovima Vojnik Nizozemske, RoboCop, Potpuni opoziv, Plesačice, Svemirski marinci i Hollow Man, kao i po filmu i seriji Podmornica Wolfganga Petersena), uz nepotvrđenu nominaciju za najbolju sporednu mušku rolu, impresivna krimi-drama snimljena prema istoimenom romanu Heinricha Bölla debitantski je redateljski projekt Margarethe von Trotta (Olovno vrijeme, Rosa Luxemburg, Hannah Arendt). Film koji je von Trotta režirala u paru s tadašnjim suprugom Volkerom Schlöndorffom (Mladi Törless, Michael Kohlhaas, Limeni bubanj, Smrt trgovačkog putnika) nadahnut je u ono vrijeme aktualnim zbivanjima u Zapadnoj Njemačkoj, u kojoj je uživao ugled jednog od najuspjelijih političkih filmova. Schlöndorff i von Trotta potpisuju i scenarij ostvarenja u kojem je socijalno-politički angažman izuzetno promišljeno i uspješno spojen s melodramom, a zahvaljujući tradicionalnijoj narativnoj strukturi kao prepoznatljivom obilježju Schlöndorffova autorskog rukopisa film je ostvario i vrlo solidan komercijalni uspjeh. Djelo koje funkcionira i kao oštra kritika onodobnog zapadnonjemačkog društva i medija, u smislu senzacionalizma, medijske histerije i prava na privatnost, te koje je ideološki tezično u tolikoj mjeri da gotovo opravdava ljevičarski terorizam, u zapadnonjemačkoj javnosti u vrijeme premijere izazvalo je ozbiljne rasprave o tome kako bi zrelo demokratsko društvo trebalo odgovoriti na izazove tog terorizma. Film za koji je Schlöndorff prije manje od dva desetljeća tvrdio da je u njemu predvidio načine na koje će američki i većina zapadnih medija reagirati na napade 11. rujna 2001. te tim reakcijama pridonijeti stvaranju ozračja koje će dovesti do napada na Irak, prilikom prikazivanja na državnoj televiziji ARD 1978. godine isprovocirao je prosvjede vodećih političara tada oporbene stranke desnice CDU-a.
boja, 106'