ULOGE:
Elizabeth Taylor (Catherine Holly),
Katharine Hepburn (gđa. Venable),
Montgomery Clift (dr. Cukrowicz),
Albert Dekker (dr. Hockstader),
Mercedes McCambridge (gđa. Holly)

SCENARIJ:
Gore Vidal,
Tennessee Williams (prema vlastitoj drami)

FOTOGRAFIJA:
Jack Hildyard

GLAZBA:
Malcolm Arnold,
Buxton Orr

MONTAŽA:
William Hornbeck,
Thomas Stanford

Sadržaj:

New Orleans, 1937. Mlada žena Catherine Holly smještena je u psihijatrijsku instituciju zbog ozbiljnih emocionalnih poremećaja koji su se pojavili kad je njezin bratić Sebastian Venable pod čudnim okolnostima umro dok su bili zajedno na ljetnim praznicima u Evropi, preciznije Španjolskoj. Sebastianova bogata majka i Catherineina tetka, Violet Venable, čini sve kako bi zanijekala i pobila potencijalno kompromitirajuću istinu o svom sinu. Sukladno tome pokušava podmititi bolničkog upravitelja, dr. Lawrencea J. Hockstadera, nudeći mu financiranje novog krila bolnice ako prisili briljantnog mladog kirurga, dr. Johna Cuckrowicza, da lobotomizira njezinu nećaku kako bi uklonila svaku mogućnost da Catherine otkrije pozadinu Sebastianove smrti…

Film se temelji na istoimenoj jednočinki Tennesseeja Williamsa koja je na scenu postavljena godinu ranije, 1958., zajedno s komadom Nešto neizgovoreno istog (slavnog) autora, kao dio dvostrukog off- broadwayskog programa nazvanog Vrtni okrug. Dramu je adaptirao popularni književnik Gore Vidal, a kao koscenarist potpisan je i Williams, no on je kasnije izjavio da nije imao nikakve veze s filmskom prilagodbom. Vidal je scenarij koncipirao kao mali broj jako dugih scena, po uzoru na komad, a zanimljivo da je to bila već treća u nizu hollywoodskih adaptacija Williamsovih drama koje su se bavile (potisnutom) homoseksualnošću, nakon Tramvaja zvanog čežnja i Mačke na vrućem limenom krovu. Za razliku od tih adaptacija, kojima američka kinematografska cenzura nije dozvolila da slijede izvornike u smislu otvorenog progovaranja o muškim istospolnim nagnućima, prilagodba Iznenada prošlog ljeta dobila je odobrenje pod obrazloženjem da „film ilustrira užase takvog životnog stila“, te stoga „može biti smatran moralnim u obradi teme iako se bavi seksualnom perverzijom“. Tadašnja najveća američka ženska glumačka zvijezda, Elizabeth Taylor, nakon što je prihvatila projekt kao priliku da demonstrira svoje svladavanje metodske glume, inzistirala je da ulogu dr. Cuckrowicza dobije Montgomery Clift, koji je poput Williamsa i Vidala bio homoseksualno orijentiran, a u to vrijeme, i dalje emotivno pateći od posljedica automobilske nesreće iz 1956. koja se desila u blizini kuće Elizabeth Taylor i u kojoj je teško stradao, postao je ovisnik o analgeticima i alkoholu. Producent Sam Spiegel nevoljko je pristao, ali Cliftu je snimanje scena s dugim kadrovima bilo izuzetno naporno, nije mogao pamtiti tekst, pa je samo zbog njega Joseph L. Mankiewicz morao mijenjati redateljsku koncepciju, tj. skraćivati kadrove u kojima je nekoć omiljeni glumac sudjelovao. Mankiewicza je to silno nerviralo, jedva je trpio Clifta te je više puta tražio od Spiegela da ga otpusti, međutim veći dio filmske ekipe podržavao je glumca, osobito Katherine Hepburn koja je odmah po svršetku snimanja Mankiewiczu pljunula u lice smatrajući njegovo ponašanje prema Cliftu neoprostivim. Ondašnja kritika bila je podijeljena spram dometa filma, kritičar Varietyja nazvao ga je „možda najbizarnijim filmom koji je ikad proizvela neka američka major kompanija“, s obzirom da su u njemu prisutni motivi homoseksualnosti, incesta i kanibalizma. Ipak, nacionalna kritičarska udruga izabrala je Iznenada prošlog ljeta za jedan od deset najboljih filmova godine. Zanimljivo je da sami autori filma njime nisu bili zadovoljni – spomenuto je da je Williams kasnije tvrdio kako nije sudjelovao u pisanju scenarija, a izjavio je i da mu se povraćalo od filma kad je vidio koliko se udaljio od njegova komada, Vidal je kritizirao Mankiewiczevu odluku da promijeni kraj, a sam Mankievicz, pak, krivnju je svalio na Williamsov izvornik opisujući ga kao „loše konstruiran (…) baziran na najelementarnijoj frojdističkoj psihologiji“. Međutim publika je bila zadovoljna i film je postao kino hit, naklonjena mu je bila i američka Akademija nominiravši ga za tri Oscara – Elizabeth Taylor i Katharine Hepburn bile su nominirane za glavnu glumicu, a nominaciju je dobila i crno-bijela scenografija. Taylor i Hepbur bile su nominirane i za Zlatni globus, a Taylor ga je i dobila.

c/b, 114'