ULOGE:
Alejandro Ferretis (muškarac),
Magdalena Flores (Ascen),
Yolanda Villa (Sabina),
Martín Serrano (Juan Luis),
Rolando Hernández (sudac)

SCENARIJ:
Carlos Reygadas

FOTOGRAFIJA:
Diego Martínez Vignatti,
Thierry Tronchet

MONTAŽA:
Daniel Melguizo,
Carlos Serrano Azcona,
David Torres

Sadržaj:

Bezimeni muškarac, za kojeg saznajemo da je slikar, napušta užurbani Mexico City i stiže u osamljeni gradić Ayacatzintla. Tamo se zaustavlja kod starije žene Ascen, koja posjeduje skromnu kuću smještenu na jednoj od grubih, nazubljenih stijena koje okružuju grad. I dok protagonist traži mir kako bi naizgled počinio samoubojstvo, neočekivano se zbližava sa skromnom i pobožnom staricom, što njegove izvorne namjere odvodi u preispitivanje.
 

Japón je iznimno samouvjeren cjelovečernji prvijenac meksičkog redatelja Carlosa Reygadasa, kojim je autor nagovijestio svoj osebujan i često kontroverzan stil. Snimljen na 16-milimetarskoj kameri u neuobičajenom panoramskom formatu slike, film se uvelike oslanja na vizualno pripovijedanje meditativnim prikazima pejsaža te oskudnim dijalogom. Tome u prilog ide i dominacija naturščika, još jedna od karakterističnih autorskih preferencija Reygadasa, čija autentična lica postižu spontanost i doprinose dokumentarističkoj teksturi ovog igranog filma.

Snažno obilježje filma svakako je i naturalistička estetika. Tjelesnost, okrutnost, seksualnost i animalnost kontrastiraju se s biblijskom simbolikom, ali i ljepotom prirode, što vješto odražava unutarnju dihotomiju ovog posrnulog bressonovskog protagonista. Pri tome, Reygadas često odlazi u krajnost, prikazujući eksplicitne scene seksa, kao i prizore okrutnosti prema životinjama. Tako se već prvim filmom istaknuo kao autor koji na provokativan i nerijetko radikalan način jasno dovodi u odnos realističnu ispraznost s metafizičkim traženjem smisla, odraženu i u mističnom naslovu filma.

Japón je premijerno prikazan 2002. na filmskom festivalu u Cannesu (u paralelnom programu Quinzaine des réalisateurs), gdje je osvojio i posebno priznanje u kategoriji Caméra d'Or za debitantski film, a potom je nagrađivan i na nizu drugih europskih festivala poput Bratislave i Edinburgha. Kritika je hvalila originalan pristup i unikatan novi glas koji se ne boji istraživati same granice filmskog izraza. Unatoč tome, film je imao izuzetno ograničenu distribuciju i ostao relativno nepoznat široj publici. Bez obzira na sve kontroverze, Japón danas uživa kultni status u okvirima suvremenog umjetničkog filma, naročito u kontekstu prvijenca kojim se svijetu predstavio meksički redatelj nesvakidašnje vizije.

Autor komentara: Tibor Đurđev
 

Ulaznice za projekciju 12. 11. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni KIC-a sat vremena prije početka.

boja, 133'