Juha

igrani, humorna drama, Finska, Njemačka, Francuska, 1999

REŽIJA: Aki Kaurismäki

Juha

ULOGE:
Sakari Kuosmanen (Juha),
Kati Outinen (Marja),
André Wilms (Shemeikka),
Markku Peltola (Autonkuljettaja),
Elina Salo (Shemeikkanova sestra)

SCENARIJ:
Aki Kaurismäki (prema romanu Juhani Ahe)

FOTOGRAFIJA:
Timo Salminen

GLAZBA:
Anssi Tikanmäki

MONTAŽA:
Aki Kaurismäki

Sadržaj:

Mirni svakodnevni život Marje, jednostavne seoske žene ranih srednjih godina udane za znatno starijeg supruga Juhu, neočekivano će se poremetiti nakon što u njihovo selo stigne naočiti Shemeikka. Marja i Juha su skladan par koji dane provodi u radu na imanju, no sve će početi izmicati kontroli kad im se Shemeikka obrati za pomoć jer mu se pokvario automobil, sportski kabriolet. Nakon što mu pruže prenoćište, te dok Juha pokušava popraviti vozilo, Shemeikka će baciti oko na Marju te ju odlučiti na bilo koji način nagovoriti da napusti supruga te da s njim krene u novi, bolji život. Marja će isprva biti vjerna Juhi i odbijati njegove ponude, da bi se s vremenom ipak smekšala i odlučila napustiti muža. No ona ni ne sluti da će se ubrzo naći zatočena u jednom bordelu.

Godine 1999. nagrađena na Berlinaleu te godinu kasnije nominirana za najprestižniju finsku filmsku nagradu Jussi u četiri kategorije, uključujući one za najbolju režiju, glavnu žensku ulogu (redateljeva stalna suradnica Kati Outinen) i fotografiju (također autorov stalni suradnik Timo Salminen), vrlo solidna humorna romantična drama Juha scenarista i redatelja Akija Kaurismäkija adaptacija je istoimenog romana glasovitog švedsko-finskog književnika i novinara Juhanija Ahoa objavljenog 1911. godine. Prozu pisca koji je čak 12 puta bio nominiran za Nobelovu nagradu za književnost u scenarij je pretočio sam Kaurismäki, koji si je uzeo dosta slobode, jer je priču o ljubavnom trokutu jedne žene i dvojice muškaraca koja se izvorno odigrava u 18. stoljeću transponirao u 70-e godine prošlog stoljeća. Posrijedi je neobičan nijemi film realiziran crno-bijelom fotografijom, u kojem su dijalozi u skladu s tradicijom nijemog filma predočeni u obliku međunapisa. Ipak, za međunarodnu distribuciju napravljene su kopije s titlovima, što se pokazalo bitnim u recepciji filma koji je čak četvrta kino-adaptacija Ahojeva romana, koji je pak 1979. godine doživio i TV-ekranizaciju. Premda je riječ o ponešto manje uspjelom Kaurismäkijevu ostvarenju, osebujan humor, šarm, efektno profiliranje pomaknutih likova kao i njihovih međuodnosa svakako mu se ne mogu zanijekati, a vrijedi istaknuti glumačku interpretaciju Kati Outinen i dojmljivu fotografiju Timoa Salminena.

c/b, 78'