ULOGE:
Ljubiša Samardžić,
Neda Arnerić,
Milena Dravić,
Mija Aleksić,
Ljuba Tadić,
Neda Spasojević

SCENARIJ:
Mladomir 'Puriša' Đorđević

FOTOGRAFIJA:
Mihajlo Popović

GLAZBA:
Miodrag Ilić-Beli

MONTAŽA:
Mirjana Mitić

Sadržaj:

Drugi svjetski rat približava se kraju i oslobođeni dijelovi tadašnje Jugoslavije pripremaju se za mirnodopsko stanje. Kad partizani oslobode srpski grad Čačak, poručnik nadimka Mali kao stari borac razmišlja samo o povratku zabavi uz djevojke i nogomet. No partizanske osloboditelje očekuju još brojni poslovi koje treba obaviti, među ostalim i donošenje odluka koje ljude unatoč suradnji s okupatorom valja pomilovati, koje nagraditi, a koje kao izdajnike ubiti po kratkom postupku i po službenoj dužnosti. No Mali ne želi ni o čemu brinuti, njemu je samo do zabave, osobito s privlačnom Djevojkom, za osvajanje koje se čak i molitvom obraća Bogu. Prvo je mirnodopsko jutro u oslobođenom Čačku i Mali kreće u grad, putem susrećući mnoge slikovite likove koji su se tog jutra zatekli u gradu. No njegova bivša djevojka, partizanka Aleksandra, tog jutra čeka strijeljanje zbog izdaje.

Godine 1967. na pulskom festivalu ovjenčana Zlatnim arenama za najboljeg redatelja i scenarij te Srebrnom arenom za film, ratna drama Mladomira ´Puriše´ Đorđevića iste godine na festivalu u Veneciji nagrađena Volpi Cupom treći je segment glasovite autorove izvorno trilogije koju zaokružuju filmovi Djevojka i San, a koja je kasnije proširena naslovom Podne. Riječ je o ključnim redateljevim ostvarenjima koja odlikuje specifičan autorski izraz temeljen na dramaturgiji montažno povezanih fragmenata u realizaciji kojih se Đorđević, kombinirajući redateljske i montažne postupke, intenzivno oslanjao i na naturalistički pristup, metatekstualne elemente, liričnost, metaforične dijaloge te ekspresivnu glazbenu podlogu. Prema njegovim vlastitim riječima želio je ispripovijedati sudbinu svoje zemlje, s okosnicom u ljubavnim pričama i prikazom „rata nakon rata”, prikazom borbi u samim ljudima, ali i između njih te s fokusom na rušenju tabua i propitkivanju službene ideologije onodobnog režima. Vješto režirano djelo kojem je dio javnosti prigovarao zbog negativnog prikaza partizana i NOB-a, te je u obranu filma i autora ustao književnik Branko Ćopić, izuzetno je atmosferično, vizualnim prosedeom film asocira na neorealizam, tretman likova i tematike autentičan je i samosvojan, a Đorđević iskazuje i smisao za inteligentni humor koji izvire iz konkretnih situacija.

c/b, 95'