Kad budem mrtav i beo
igrani, Jugoslavija, 1967
REŽIJA: Živojin Pavlović
ULOGE:
Dragan Nikolić,
Ružica Sokić,
Neda Spasojević,
Dara Čalenić,
Severin Bijelić,
Nikola Milić
SCENARIJ:
Ljubiša Kozomara,
Gordan Mihić
FOTOGRAFIJA:
Milorad Jakšić-Fanđo
MONTAŽA:
Olga Škrigin
Sadržaj:
Janko Bugarski, zvani Džimi Barka, mladić je sa društvenog dna koji se potuca srpskom provincijom pokušavajući pronaći izlaz u karijeri pjevača, iako nema pjevačkog talenta. Susrećući putem kavanske pjevačice, pijanice i vucibatine, sezonske radnike, provincijske novinare i čitavu galeriju živopisnih likova, naposljetku stiže na natjecanje za mlade talente u Beogradu na kojem doživi fijasko.
Jedan od vrhunaca u redateljevu opusu i jedno od ključnih ostvarenja crnog talasa, film odlikuje beskompromisni naturalizam u prikazu socijalističke svakodnevice, a kroz ironijski odnos prema mitovima Jugoslavije i silovita kritika vladajućeg društvenog licemjerja. Film je na festivalu u Puli osvojio nagrade za najbolji film i režiju te nagradu za najbolji film na filmskom festivalu u Karlovyim Varyma.
c/b, 79'