ULOGE:
Fabijan Šovagović (Branko),
Jagoda Kaloper (Seka),
Rade Marković,
Ana Karić,
Franjo Majetić,
Marija Kohn,
Relja Bašić,
Mladen Crnobrnja,
Krešimir Zidarić

SCENARIJ:
Bogdan Žižić,
Željko Senečić

FOTOGRAFIJA:
Tomislav Pinter

MONTAŽA:
Radojka Tanhofer

Sadržaj:

Putujući na proslavu vlastita rođendana, pedesetogodišnji direktor Branko upoznaje tek punoljetnu djevojku Seku. Kad im se putovi ponovno ukrste, Branko se u nju zaljubljuje te postupno otkriva da su Sekinog oca nakon Drugog svjetskog rata partizani krivo optužili, a ona i njezina majka ostale bez velike kuće. Nakon vjenčanja, Branko uspijeva povratiti kuću Sekinih roditelja, no kako njezino uređenje iziskuje velike novce, on se, da bi udovoljio mlađoj supruzi, upušta u sumnjive poslove.

Kuća je jedan od najkvalitetnijih predstavnik tzv. feljtonističkog filma, vrste filmova uz pomoć kojih su hrvatski autori 1970-ih upućivali na mane socijalističkog sustava, izbjegavajući kritiku samih temelja sustava. Film razotkriva sveprožimajuću korupciju jugoslavenskog društva, a određene interpretacije filma kuću, naslovni lik filma, shvaćaju kao metaforu Jugoslavije (poput kuće nalazi se u dotrajalom stanju, a na životu ju održava gospodarstvo utemeljeno na korupciji). Fotografija Tomislava Pintera kadrovima kuće snimljenim u niskom ključu daje dojam blage jezovitosti. Osim što je društveno-kritički film, Kuća je još više intimistički film o slojevitom odnosu između dvoje ljudi i njihovim etičkim odlukama. Vrijednosni sustavi dva glavna lika dolaze u iskušenje, jer moralni čistunac Branko (dojmljiva interpretacija Fabijana Šovagovića) radi Seke postane kriminalac, a koristoljubiva Seka (senzualna gluma Jagode Kaloper) počinje osjećati ljubav prema Branku. Film je osvojio Veliku zlatnu arenu za najbolji film i Zlatnu arenu za glavnu žensku ulogu na Pulskom filmskom festivalu.

boja, 35 mm, 97'