ULOGE:
André Wilms (Marcel Marx),
Kati Outinen (Arletty),
Jean-Pierre Darroussin (Monet),
Blondin Miguel (Idrissa),
Elina Salo (Claire),
Evelyne Didi (Yvette)

SCENARIJ:
Aki Kaurismäki

FOTOGRAFIJA:
Timo Salminen

MONTAŽA:
Timo Linnasalo

Sadržaj:

Sredovječni Marcel Marx ulični je čistač cipela generalno zadovoljan svojim životom. Nekoć je bio pisac i boem koji se u Parizu pokušavao afirmirati, no onda se dragovoljno doselio u lučki grad Le Havre, gdje se oženio dobrodušnom Arletty te s njom započeo novi, miran život. Marcelovu jednostavnu svakodnevicu ispunjavaju posao, za koji smatra da je najbliži ljudima nakon onog pastirskog, skladan život s Arletty, druženje s kućnim ljubimcem psom i zalaženje u omiljeni bar. No onda se Arletty jednog dana ozbiljno razboli i završi na bolničkom liječenju, zbog čega se Marcel odjednom zbog odvojenosti od supruge suoči s drugačijim životom. U taj će život ubrzo ući dječak Idrissa, izbjeglica iz Afrike koji je sa skupinom migranata u kontejneru doputovao u Francusku s ciljem da se svi dokopaju Londona. Idrissa želi stići u London jer mu ondje živi majka, a dok ga traži policija predvođena inspektorom Monetom, Marcel mu odluči pomoći te mu pruži utočište u svom stanu.

Godine 2011. na festivalu u Cannesu ovjenčana trima nagradama, među kojima i nagradom Međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI te Posebnim priznanjem Ekumenskog žirija, iste godine nominirana i za Europsku filmsku nagradu u četiri najvažnije kategorije, za najbolji europski film, redatelja, scenarista i glumca (André Vilms iz Boemskog života i Chabrolova filma Pakao), te godinu kasnije nominirana za najprestižniju francusku filmsku nagradu César u tri kategorije i ovjenčana najznačajnijom finskom filmskom nagradom Jussi u šest kategorija, uključujući najbolji film, režiju, scenarij i najbolju sporednu glumicu, humorna egzistencijalna drama scenarista i redatelja Akija Kaurismäkija ostvarenje je u kojem se osebujni filmaš posvetio temi afričkih imigranata u Francuskoj. Dakako, na sebi svojstven način, apostrofirajući humanizam koji jest i mora biti jači od krute realnosti i rigidnih zakona, s prepoznatljivim optimizmom i generalnom vjerom u ljude, te s osloncem na osebujni humor i raspoložene glumačke interpretacije. Filmom se konstantno provlači romantična nostalgija za boljom prošlošću svijeta filma, što se ponajviše ogleda u efektnim retro stilizacijama te uporabi boja i filtera, a redateljev stalni suradnik, snimatelj Timo Salminen, navodno je koristio kameru koja je nekad pripadala Ingmaru Bergmanu. U svom drugom filmu realiziranom na francuskom jeziku Kaurismäki je kroz imena likova osim posveta ikonama francuske kinematografije poput redatelja Jacquesa Beckera i legendarne glumice Arletty dao još neke posvete, pa je protagonistovo prezime Marx hommage Karlu Marxu, a lik inspektora Moneta nadahnut je Porfirijem Petrovičem, detektivom iz romana Zločin i kazna F. M. Dostojevskog. Autorova izvorna ideja bila je priču filma smjestiti u neku mediteransku zemlju, po mogućnosti Italiju ili Španjolsku, no zbog nemogućnosti pronalaženja odgovarajućih lokacija naposljetku je odabran lučki grad Le Havre na sjeveru Francuske, koji ga je privukao i atmosferom te glazbenom scenom.

boja, 93'