Legenda o Suramskoj tvrđavi
Ambavi Suramis tsikhitsa, igrani, drama, 1985
REŽIJA: Sergej Paradžanov
ULOGE:
Veriko Anjaparidze,
Tamari Tsitsishvili,
Dudukhana Tserodze,
Dodo Abashidze,
Sofiko Chiaureli,
Zura Kipshidze,
Levani
SCENARIJ:
Vaja Gigashvili (prema knjizi Daniela Chonqadzea)
FOTOGRAFIJA:
Yuriy Klimenko,
Sergo Sikharulidze
GLAZBA:
Jansug Kakhidze
MONTAŽA:
Kora Tsereteli
Sadržaj:
Udaljeno kraljevstvo Surami u srednjovjekovnoj Gruziji. Želeći svoje kraljevstvo zaštititi od osvajača, vladar Suramija podigne Suramsku tvrđavu, koja se zbog slabe kakvoće, jer je izgrađena od kamena, slame i jaja peradi, ubrzo počne urušavati. I nakon novih radova s ciljem popravljanja zidina tvrđave oni se nastave urušavati, te se kralj, poštujući volju stanovništva, za pomoć obrati lokalnoj proročici. Ona zatraži da se mladić koji joj je donio kraljevu poruku zazida u zidine tvrđave, jer će se time navodno postići da zidine budu stabilne a utvrda neosvojiva. No proročica se u donošenju takve odluke vodi osvetom, jer je mladić sin muškarca koji je svojedobno prekinuo njihovu vezu, a kad mu bude rečeno da je to jedini način očuvanja tvrđave, mladić pristane na zazidavanje. On će svojom žrtvom tako omogućiti čuvanje zemlje od izvanjskih neprijatelja.
Temeljena na izraženim nacionalizmom obojanoj tradicijskoj gruzijskoj narodnoj priči, prema kojoj je gruzijski prozaik Daniel Čonkadze napisao pripovijetku Tsiskari, drama Legenda o Suramskoj tvrđavi nagrađena na festivalima u Rotterdamu i São Paulu ikonoklastično je ostvarenje bogate teksture, eliptična i iznimno poetična storija o patnji, žrtvovanju i hirovitim putovima sudbine. Posežući za ikonografijom tradicionalne bizantinske umjetnosti, Paradžanov kreira vizualno jedinstveno estetiziranu cjelinu u koju savršeno inkorporira duge statične kadrove, krupne planove, voluminozne ornamente, prizore iz prirode i mirnog svakodnevnog života, mračne interijere te zanimljive povijesne detalje i činjenice. U ostvarenju posvećenom svim gruzijskim borcima koji su dali živote za domovinu, povijest sa svim religijskim, mitološkim i sociopolitičkim alegorijama je i metafora za prenošenje redateljeva duboko osobnog iskustva duhovnog zatočeništva, egzila i životnog martirija.
boja, 88'