Lenjingradski kauboji idu u Ameriku
Leningrad Cowboys Go America, igrani, glazbeni, komedija, Finska, Švedska, 1989
REŽIJA: Aki Kaurismäki
ULOGE:
Matti Pellonpää (Vladimir,
menadžer),
Sakke Järvenpää,
Heikki Keskinen,
Pimme Korhonen
SCENARIJ:
Sakke Järvenpää,
Aki Kaurismäki,
Mato Valtonen
FOTOGRAFIJA:
Timo Salminen
GLAZBA:
Mauri Sumén
MONTAŽA:
Raija Talvio
Sadržaj:
Negdje u finskoj tundri, na gotovo ničijoj zemlji, djeluje zacijelo najneuspješniji rock ´n´ roll bend na svijetu – Lenjingradski kauboji. Riječ je o polka-bendu bez publike i ikakva komercijalnog potencijala, čiji članovi nezadovoljni takvim statusom odluče zanemariti svoje nacionalne osjećaje i otputovati u SAD, gdje publika navodno prihvaća doslovce sve. A kad predvođeni autokratskim menadžerom krenu na put, njihovo putovanje preko oceana i čitavog kontinenta pretvorit će se u pravu pustolovinu garniranu širokim cestama, zadimljenim mračnim barovima i poštenom folk-glazbom nacije koja obožava hamburgere. Šašave dogodovštine na putu do konačnog odredišta u Meksiku, gdje trebaju nastupiti na seoskoj svadbi, dodatno će začiniti jedan smrznuti član benda, a kradomice će ih pratiti i seoski idiot Igor.
Film ceste suscenarista i redatelja Akija Kaurismäkija kultno je te izuzetno šarmantno i zabavno ostvarenje, autorov šesti dugometražni igrani film kojim je, nakon što je svojim prethodnim djelima stekao naklonost kritike, konačno privukao i pozornost šire međunarodne publike. Humor i ironija zamjetni su već u naslovu, u kojem su efektno povezani tadašnji Istok i Zapad, a Kaurismäkijev spoj filma ceste i glazbene komedije rezultirao je svojevrsnom farsičnom interpretacijom „americane”, na način na koji SAD i njihova tipična obilježja vidi osebujni europski filmaš specifičnog smisla za humor. Dramaturški epizodno koncipiran kao niz anegdota koje doživljavaju članovi benda, pri čemu svaku anegdotu prati drugačiji soundtrack iz tipične zvukovnice američke pop-glazbe, narativno pomalo monoton film kao najveće adute ističe simpatično ekscentričnu devetoricu glazbenika i njihov naglašeno campovski image, koji uz ekstremne kokotice i dodatno izdužene špic-cipele zaokružuju krzneni kaputi i tamne naočale. I ovo djelo obilježavaju prepoznatljive Kaurismäkijeve bizarne i nerijetko nadrealne situacije, izražena sklonost apsurdu i duhovitim gegovima, stripovski minimalizam i pomaknuti obrati. Ako se svemu dodaju cameo-nastup kultnog filmaša Jima Jarmuscha, kroz čiji lik je Kaurismäki dao zabavnu posvetu američkom neovisnom filmu, britko ironiziranje američkih stereotipa te činjenica da je za potrebe snimanja filma izmišljeni bend, članovi kojeg su bili pripadnici stvarnog finskog pop-rock-punk benda Sleepy Sleepers, zbog velike popularnosti naknadno postao stvarni bend, okolnosti uspjeha ovog filma postaju jasne. Ostvarenje za naslov kojeg je Kaurismäkija nadahnula komedija Go West s braćom Marx iz 1940. godine naknadno je dobilo dva nastavka, pustolovnu glazbenu komediju Lenjingradski kauboji susreću Mojsija te glazbeni dokumentarac Total Balalaika Show, oba realizirana 1994. u Kaurismäkijevoj režiji.
boja, 79'