ULOGE:
Vojin Perić,
Marina Redžepović,
Damir Radić,
Krunoslav Heidler

SCENARIJ:
Damir Čučić

FOTOGRAFIJA:
Boris Poljak

GLAZBA:
Goran Štrbac

MONTAŽA:
Slaven Zečević

Sadržaj:

U opustjelom hotelu Trakošćan izvan sezone i tijekom zime, slijepi snimatelj dokumentarnih radio drama Vojin zasebno dočekuje troje svojih sugovornika. Dok se svatko od njih smješta u sobama i obavlja ritualizirane radnje tuširanja i osobne higijene, Vojin ih pobliže upoznaje tijekom druženja u hotelskom restoranu, u kojem su jedini gosti, a potom ih posjeda u fotelje sučelice sebi i snima razgovore s njima. Središnja tema njihovih razgovora su traume iz djetinjstava Vojinovih sugovornika, poglavito seksualna zlostavljanja kojima su uglavnom nesvjesno svo troje bili izloženi. Svi Vojinovi sugovornici, od žene ranih srednjih godina Marine, supruge pomorca i majke, preko sredovječnog muškarca koji se prisjeća i odnosa s najdražom životinjom kravom, do starog čovjeka kojemu su žive uspomene na Drugi svjetski rat, i danas se na različite načine nose s proživljenim traumama.

Drugi dugometražni igrani film Damira Čučića svjetsku premijeru doživio je na 29. Međunarodnom filmskom festivalu u Marseilleu u srpnju 2018. godine, gdje je prikazan u Međunarodnoj konkurenciji, a iste je godine prikazan i na festivalima DokuFest u Prizrenu, Pančevo Film Festival te na zagrebačkom Human Rights Film Festivalu. Autorovo zaleđe iskusnog, senzibilnog i pronicljivog dokumentarista razvidno je i u ovom filmu, naglašenim pseudodokumentarističkim prosedeom realiziranog djela u kojemu je u svim izvedbenim segmentima teško razlučiti granicu između fikcije i stvarnosti. Podjednako u Vojinovim razgovorima s troje sugovornika, čije se svojevrsne ispovijedi doimaju posve autentičnima i životnima, kao i u snalaženju Vojina kao hendikepirane osobe u prostorima hotela, te u izraženom dokumentarističkom redateljskom pristupu u izboru kutova snimanja, ambijentiranju zbivanja, kompoziciji kadrova i jasne dokumentarističke distance.

boja, 73'