ULOGE:
Cary Grant (dr. Noah Praetorius),
Jeanne Crain (Deborah Higgins),
Finlay Currie (Shunderson),
Hume Cronyn (prof. Rodney Elwell),
Walter Slezak (prof. Barker)

SCENARIJ:
Joseph L. Mankiewicz (prema drami Curta Goetza)

FOTOGRAFIJA:
Milton R. Krasner

MONTAŽA:
Barbara McLean

Sadržaj:

Doktor Noah Praetorius liječnik je koji poučava na medicinskoj školi, te osnivač klinike posvećene humanom i holističkom tretmanu pacijenata. Doktor Rodney Elwell ne voli Praetoriusove neortodoksne, a učinkovite metode pa angažira privatnog detektiva da istraži njegovo 'sumnjivo' djelovanje. U međuvremenu Praetorius upoznaje studenticu Deborah Higgins koja pokazuje znakove velike emocionalne uznemirenosti, a kad se onesvijesti na jednom predavanju on je pregleda i priopći joj da je trudna. Deborah s velikom nelagodom primi tu vijest i prizna Praetoriusu da nije vjenčana. Ne želi odati ime oca začetog ploda, ali kaže da bi za njezina vlastita oca činjenica da je ostala trudna izvan braka bila nešto što ne bi mogao podnijeti. Nakon toga se u hodniku u blizini Praetoriusova ureda pokuša ubiti, ali on je hitnom operacijom spašava…

Ljudi će govoriti prvi je film Josepha L. Mankiewicza nakon velikog uspjeha njegova najprestižnijeg ostvarenja Sve o Evi. Riječ je o adaptaciji kazališnog komada njemačkog autora Curta Goetza, samo godinu ranije, 1950., filmski ekraniziranog u Njemačkoj pod naslovom Doktor Praetorius u režiji Karla Petera Gillmanna i samog Goetza koji u njemu igra naslovnu ulogu. U američkoj verziji glavnu žensku ulogu trebala je igrati Anne Baxter, nositeljica naslovne uloge u Sve o Evi, no morala je odustati zbog trudnoće pa ju je u filmu o predrasudama vezanima uz žene koje začinju djecu izvan braka zamijenila Jeanne Crain, nositeljica jedne od triju glavnih uloga u prvom velikom Mankiewiczevom uspjehu Pismo trima ženama (1949.) i nominirana za Oscara za najbolju glavnu glumicu u filmu Pinky Elije Kazana (1950.). Njezin partner bio je velika zvijezda Cary Grant, i njihova je glumačka međuigra bila vrlo uspjela. Kroz miješanje triju žanrova – drame, komedije i romanse, Mankiewicz je progovorio o važnim temama tadašnje američke društvene suvremenosti – diskriminaciji žena, medicinskoj industriji, Korejskom ratu, ali implicitno i o lovu na vještice koji je u to vrijeme protiv stvarnih i navodnih komunista predvodio senator McCarthy, pri čemu je na posebnom udaru bio Hollywood. Kako je Mankiewicz bio dio prevladavajuće (lijevo-)liberalne struje u tvornici snova, njegov je film zauzeo proženski i antimakartijevski stav. Ljudi će govoriti kritika smatra autorovim 'malim klasikom', za razliku od 'velikih klasika' Sve o Evi i Pismo trima ženama, pa na svoj način i Kleopatre.

c/b, 110'