ULOGE:
James Mason (prof. Humbert),
Sue Lyon (Lolita),
Shelley Winters (Charlotte Haze),
Peter Sellers (Clare Quilty)

SCENARIJ:
Vladimir Nabokov (na temelju istoimene vlastite novele)

FOTOGRAFIJA:
Oswald Morris

GLAZBA:
Nelson Riddle

MONTAŽA:
Anthony Harvey

Sadržaj:

Humbert Humbert konfrontira se s čovjekom čije je ime i identitet tek nedavno saznao. Događaji koji su doveli do ovog sukoba počeli su četiri godine ranije. Sredovječni Europljanin Humbert stiže u Sjedinjene Države gdje ga čeka posao profesora francuske književnosti na koledžu u Ohiju. Prije nego što stupi na dužnost ujesen, odlučuje ljeto provesti u odmaralištu Ramsdale u saveznoj državi New Hampshire. Iznajmljuje sobu u domu Charlotte Haze koja je već sedam godina udovica i koja ima maloljetnu kćer Dolores zvanu Lolita. Ona snažno privuče Humbertovu pažnju čim je prvi put ugleda kako se sunča u bikiniju u stražnjem dvorištu. No Charlotte predstavlja smetnju tom intenzivnom erotskom nagnuću, jer sama gaji ljubavne osjećaje prema Humbertu. Dok Charlotte čini sve što može kako bi bila sama s Humbertom, Humbert nastoji da ostane sam s Lolitom. Kako ljeto odmiče, profesor odlučuje započeti vezu s Charlotte, samo kako bi bio blizu Lolite. Pritom je nesvjestan da je samosvjesna i zavodljiva tinejdžerka fascinirana jednim drugim starijim muškarcem…

Nakon neugodnog iskustva redatelja najamnika na spektaklu Kirka Douglasa Spartak, Stanley Kubrick odlučio se vratiti nezavisnim ishodištima, ali s distribucijskom podrškom neke od velikih hollywoodskih kompanija (u ovom slučaju radilo se o MGM-u), kombinaciji u kojoj je realizirao filmove poput Poljupca ubojice i Ubijanja. Kao projekt u kojem će imati potpunu kreativnu kontrolu izabrao je adaptaciju kontroverznog, do dana današnjeg subverzivnog romana Lolita Vladimira Nabokova iz 1955., o erotskoj čežnji, praćenoj seksualnom žudnjom, muškarca poznih srednjih godina prema 12-godišnjoj djevojčici na početku puberteta (drugim riječima, roman eksplicitno tematizira hebefiliju). Američki režiser, koji je u to doba živio i radio u Ujedinjenom Kraljevstvu te tamo i snimio veći dio filma čija se radnja odvija u Americi, pritom je bio posve nesvjestan s kakvim će se cenzorskim preprekama susresti. Bilo kakva seksualna transparentnost bila je sasječena u korijenu pa se Kubrick morao dovijati kako da sugerira Humbertovu žudnju i seksualne kontakte s Lolitom, jer nijedno nije smio prikazati. Stoga je kasnije izjavio da se nikad ne bi upustio u adaptaciju da je znao da neće moći iole vjerno slijediti seksualni aspekt predloška. Scenarij je napisao sam Nabokov, no Kubrick ga je drastično izmijenio, od narativne strukture (radnja filma, za razliku od one romana, odvija se kao velika retrospekcija) do tretmana lika Quiltyja koji je u filmu, u glasovitoj 'polivalentnoj' izvedbi Petera Sellersa, dobio daleko veći prostor i raspon nego u romanu. Bez obzira na to, Nabokov je filmom bio vrlo zadovoljan, a isprva je tvrdio da je i izbor Sue Lyon za ulogu Lolite dobar, iako je glumica djelovala znatno starije od lika koji je tumačila. Naime, iz cenzorskih razloga, Lolita u filmu nema 12 godina kao u romanu nego 14, koliko je i Lyon imala u vrijeme snimanja, no djelovala je kao da ima 16, koliko će i imati kad film bude premijerno prikazan 1962. Zapravo, Lyon je bila prestara, tjelesno prerazvijena za ulogu, a uz to posve joj je nedostajala fina dijalektika slatke nevinosti i oštre provokativnosti romaneskne Lolite, umjesto koje je nudila tek hladnoću i, ako nije pretjerano reći, vulgarnost. Koju godinu kasnije i sam Nabokov promijenio je mišljenje te izjavio da bi idealna utjeloviteljica njegove vrlo mlade junakinje bila Catherine Demongeot, nezaboravna nositeljica naslovne uloge u Malleovoj istoimenoj adaptaciji Queneauova romana Zazie u metrou, djevojčica koja je doista mogla optimalno spojiti oprečne odlike Lolitina lika. Iako je Kubrick krivim izborom ključne glumice izgubio suštinu predloška, a inzistiranjem na (crnom) humoru možda se od njega previše udaljio (Nabokovljeva ironija puno je suptilnija), njegov film ima neke vrline. Prije svega odnosi se to na izražajan vizualni stil i interesantnu atmosferu, dok se činjenica da su svi likovi filma više ili manje nesimpatični (ili čak antipatični) dobro uklapa u Kubrickov često (ili nerijetko) mizantropski pogled na svijet i čovjeka. Lolita je prikazana u glavnom natjecateljskom programu festivala u Veneciji, nominirana je za Oscara u kategoriji najbolje scenarističke adaptacije (nominacija je pripala potpisanom Nabokovu, neovisno o tome što je njegov tekst Kubrick radikalno izmijenio), dok su za Zlatni globus nominirani Kubrick kao najbolji režiser, James Mason i Shelley Winters kao najbolji dramski glumac odnosno dramska glumica, Peter Sellers kao najbolji sporedni glumac i Sue Lyon kao glumica koja najviše obećava – ona je jedina nominaciju i potvrdila. 35 godina kasnije Adrian Lyne snimio je novu adaptaciju Nabokovljeva antologijskog romana, sa znatno boljim izborom glavnih glumaca (Humberta je tumačio Jeremy Irons, Charlotte Melanie Griffith, a Lolitu sjajna Dominique Swain koja je gotovo idealno utjelovila romanesknu junakinju), te s mogućnošću da u tretmanu erotskog sloja bude nešto slobodniji odnosno bliži predlošku.

c/b, 153'