ULOGE:
Orson Welles (Macbeth),
Jeanette Nolan (Lady Macbeth),
Dan O'Herlihy (Macduff),
Roddy McDowall (Malcolm),
Edgar Barrier (Banquo)

SCENARIJ:
Orson Welles (prema drami Williama Shakespearea)

FOTOGRAFIJA:
John L. Russell

GLAZBA:
Jacques Ibert

MONTAŽA:
Louis Lindsay

Sadržaj:

Škotska tijekom prve polovine 11. stoljeća. Među brojnim vojnicima i ponosnim podanicima kralja Duncana je i mladi plemić Macbeth, čovjek oženjen lijepom ali prijetvornom i vrlo ambicioznom Lady Macbeth. Kad jedne noći u pratnji svog kolege i prijatelja Banquoa naleti na tri vještice, Macbeth od njih čuje proročanstvo da će jednog dana postati kraljem, te da velika budućnost čeka i Banquove sinove. Iako ih vještičje riječi izuzetno uznemire, Macbeth i Banquo u svemu odluče raspraviti naknadno. No kad za proročanstvo dozna Lady Macbeth, ona supruga počne nagovarati da ubije kralja i na tronu zauzme njegovo mjesto. Kad to Macbeth ubrzo i napravi, smjesta ga počnu mučiti savjest i osjećaj grizodušja. Sve više razdiran sumnjama i paranojom, Macbeth će uskoro postati uvjeren da ga svi žele ubiti.

Izvrsna kostimirana ratna drama u režiji Orsona Wellesa, koji je nepotpisan autor i scenarija filma, izuzetno je uspjela slobodna adaptacija znamenite tragedije Williama Shakespearea. U scenarij oblikujući Shakespeareovo djelo, Welles je unio brojne izmjene, pa je tako dodao scenu s vješticama i naglasio njihovu prisutnost, želeći time istaknuti njihovu važnost. Pored toga što je zbog cenzure izmijenjen i znatno ublažen govor čuvara kapije na dvorcu, velike su promjene izvedene i uvođenjem kod Shakespearea nepostojećeg lika svećenika koji izgovara molitvu svetom Mihovilu, čime je Welles prema vlastitim riječima želio apostrofirati sukob poganstva i kršćanstva. Shakespeareovo je djelo izmijenjeno i u detaljima u kojima se sugerira da je Lady Macbeth prije svog supruga kralju Duncanu zadala smrtonosni ubod, kao i u sceni njezina mjesečarenja. Također, u naknadnoj su montaži iz filma izrezane sve uvodne scene s kraljem Duncanom, baš kao što je potpuno izbačen lik kraljeva drugog sina Donalbaina. Svoju interpretaciju Macbetha Welles je duhovito opisivao kao ´savršen spoj Orkanskih visova i Frankensteinove nevjeste´, a na ekranizaciju ovog Shakespeareova djela odlučio se zbog nemogućnosti adaptiranja Othella, za što nije uspio ishoditi potporu studija Republic Pictures, u okrilju kojeg je John Wayne snimio svoje rane vesterne. I u ovom se filmu Welles na vrlo intrigantan i sugestivan način bavi stanjem kaosa te osjećajima straha, krivnje i paranoje, odnosno nekima od svojih omiljenih motiva.

c/b, 92'