ULOGE:
Jon Finch (Macbeth),
Francesca Annis (Lady Macbeth),
Martin Shaw (Banquo),
Terence Bayler (Macduff),
John Stride (Ross),
Nicholas Selby (Duncan)

SCENARIJ:
Roman Polanski,
Kenneth Tynan (prema drami Williama Shakespearea)

FOTOGRAFIJA:
Gilbert Taylor

GLAZBA:
The Third Ear Band

MONTAŽA:
Alastair McIntyre

Sadržaj:

Škotska tijekom prve polovine 11. stoljeća. Među brojnim vojnicima i ponosnim podanicima kralja Duncana je i mladi plemić Macbeth, čovjek oženjen lijepom ali prijetvornom i vrlo ambicioznom Lady Macbeth, s kojom ima sinove Malcolma i Donalbaina. Kad jedne noći u pratnji svog kolege i prijatelja Banquoa naleti na tri vještice, Macbeth od njih čuje proročanstvo da će jednog dana postati kraljem, te da velika budućnost čeka i Banquove sinove. Iako ih vještičje riječi izuzetno uznemire, Macbeth i Banquo u svemu odluče raspraviti naknadno. No kad za proročanstvo dozna Lady Macbeth, ona supruga počne nagovarati da ubije kralja i na tronu zauzme njegovo mjesto. Nakon što Macbeth to ubrzo i napravi, smjesta ga počnu mučiti savjest i osjećaj grizodušja. Sve više razdiran sumnjama i paranojom, Macbeth će uskoro postati uvjeren da ga svi žele ubiti. To će dovesti do nastavka krvoprolića, jer će se početi ispunjavati proročanstvo triju vještica, čak do toga da će se u jednom trenutku i šuma pokrenuti.

Godine 1973. ovjenčana najprestižnijom britanskom filmskom nagradom BAFTA za najbolju kostimografiju, koju potpisuje dvaput za Oscara nominirani Anthony Mendleson, te istom prigodom nominirana za nagradu Anthony Asquith za najuspjeliju filmsku glazbu, koju je skladao ugledni britanski sastav Third Ear Band, izvrsna kostimirana povijesna drama Tragedija Macbetha suscenarista i redatelja Romana Polanskog izuzetno je uspjela ekranizacija glasovite tragedije Williama Shakespearea, koju je uz Polanskog u scenarij pretočio i Kenneth Tynan. Polanski je film režirao u vrijeme dok je patio od depresije uzrokovane tragičnom smrću svoje supruge Sharon Tate, a kritičari su tvrdili da je upravo iz tih razloga odabrao Shakespeareov komad koji se smatra njegovim najkrvavijim i najmračnijim tekstom, da bi ga u svojoj obradi učinio još krvavijim i mračnijim. To se odnosilo ne samo na određene promjene u priči i likovima, kao i na završnicu koja otvoreno sugerira da će se ciklus nasilja nastaviti, nego i na nepostojanje konvencionalne glazbene podloge, budući da je glazba Third Ear Banda razmjerno netipična. U vrijeme premijere gledatelje je iznenadila i izražena eksplicitnost nasilnih sekvenci, među ostalim i scena ubojstva Macduffova djeteta, kao i to što se Lady Macbeth u znamenitoj sceni mjesečarenja pojavljuje u potpunosti razodjevena. No Polanski je za to imao itekako dobro opravdanje, jer je tom scenom učinkovito prikazano psihičko rastrojstvo njezina lika, a pridonosi i autorovu naturalističkom pristupu Shakespeareovu predlošku. Ta je scena bila i razlogom zbog kojeg je ulogu u filmu odbila tada vrlo popularna američka glumica Tuesday Weld, no prihvatila ju je sjajna britanska karakterna glumica Francesca Annis. Ona je u to vrijeme bila većinom televizijska glumica s ponekom zapaženijom sporednom filmskom ulogom, primjerice u povijesnom spektaklu Kleopatra Josepha L. Mankiewicza, a nakon Tragedije Macbeth nastavila je graditi vrlo uspješnu glumačku karijeru. O podijeljenosti kritike u vrijeme premijere vrlo sugestivno režiranog, dojmljivo atmosferičnog i kamerom nagrađivanog Gilberta Taylora, čestog redateljeva suradnika, odlično snimljenog filma svjedoče i s jedne strane oduševljenje uglednog američkog kritičara Rogera Eberta, a s druge ozbiljni prigovori Pauline Kael. Ona je tvrdila da djelo pojednostavnjuje Shakespeareovu dramu i da je Polanski u njemu pokušao rekreirati ubojstva koja je počinio Charles Manson. Takvi su prigovori svakako pretjerani i odraz su nerazumijevanja želje Romana Polanskog za što realističnijim pristupom Shakespeareovu komadu.

boja, 140'