Martin Eden
igrani, Italija, Francuska, 2019
REŽIJA: Pietro Marcello
ULOGE:
Luca Marinelli,
Jessica Cressy,
Vincenzo Nemolato,
Marco Leonardi
SCENARIJ:
Maurizio Braucci,
Pietro Marcello
FOTOGRAFIJA:
Francesco Di Giacomo,
Alessandro Abate
Sadržaj:
Nakon što spasi mladog Artura od ulične bande, markantni i priprosti pomorac Martin Eden (Luca Marinelli) pozvan je u mladićev dom, raskošnu mediteransku vilu. Tamo upoznaje Arturovu ljupku sestru Elenu (Jessica Cressy) u koju se zaljubuje na prvi pogled. Profinjena i obrazovana djevojka Martina upoznaje s klasicima francuske književnosti te u njemu potakne strastveni poriv za učenjem i pisanom riječi. Usprkos brojnim preprekama koje postavlja njegovo skromno radničko podrijetlo, Martin čvrsto odluči postati piscem i uspeti se na društvenoj ljestvici kako bi se uklopio u Eleninu aristokratsku obitelj. Na svom intelektualnom putovanju susreće se s političkom filozofijom Herberta Spencera koja ga počne opsjedati te ubrzo postaje gorljiv zagovornik njegovog libertarijanskog individualizma. U periodu rastuće političke i klasne napetosti između radnika okupljenih oko socijalističkih ideja i liberalne buržoazije, Martin Eden će se zauzeti za treći put, onaj zbog kojega će morati izdati svoje korijene i prvu ljubav.
Martin Eden uzbudljiva je i nekonvencionalna adaptacija istoimenog polu-autobiografskog romana Jacka Londona iz 1909. godine, čiju radnju nagrađivani redatelj Pietro Marcello (Lost and Beautiful, The Mouth of the Wolf) transponira iz Oaklanda u idiličnu, neimenovanu talijansku luku u neodređene godine 20. stoljeća. Prostorno-vremensku fluidnost prati i formalni eklekticizam u kojem autor vješto navigira između fikcije i dokumentaristike, nalazeći uzore ponajviše u klasicima talijanskog realizma i američkog nezavisnog filma. Karizmatična zvijezda talijanskog filma Luca Marinelli izvrsno portertira samoukog pisca i njegovu transformaciju iz naivnog pomorca u samodopadnog mačo intelektualca, za što je posve zasluženo ovjenčan Zlatnim lavom na venecijanskom festivalu. Poput svojeg proleterskog uzora Jacka Londona, Pietro Marcello je u zadnjoj dekadi prošao dalek put od samoukog redatelja kratkometražnih hibrida do jednog od najtraženijih autora europskog art filma.
Film ima i engleske i hrvatske titlove.
boja, DCP, 129′