ULOGE:
Kelly Macdonald,
Emma Thompson,
Billy Connolly,
Julie Walters,
Robbie Coltrane,
Kevin McKidd,
Craig Ferguson

SCENARIJ:
Mark Andrews,
Steve Purcell,
Brenda Chapman,
Irene Mecchi

FOTOGRAFIJA:
Robert Anderson,
Danielle Feinberg

GLAZBA:
Patrick Doyle

MONTAŽA:
Nicholas C. Smith

Sadržaj:

Odvažna Merida temperamentna je mlada djevojka koju su grubi ali dobrodušni otac Fergus i brižna no odlučna majka Elinor odgojili kao samosvjesnu i svojeglavu osobu koja izvrsno barata lukom i strijelom i koja ne želi ovisiti ni o kome. Stoga će ona biti vrlo iznenađena kad jednog dana dozna da ju je majka odlučila što prije udati, te da je u cilju toga u njihov dvorac pozvala pripadnike triju klanova sinovi čijih su vođa stasali za ženidbu. Elinor vjeruje da će jedan od njih biti pravi partner za Meridu koja se užasava pomisli na skoru udaju i gubitak neovisnosti.

Da bi to spriječila, djevojka najprije u natjecanju u streličarstvu nadvisi sve potencijalne ženike, a nakon toga na vjernom konju pobjegne u šumu slijedeći čarobne Krijesce, sitna šumska bića plavičastog sjaja koji joj pokažu put do kućice u kojoj živi stara šumska vještica. Kad ju Merida zamoli za čaroliju da njen život više ne bude isti i da joj se majka promijeni, vještica joj pripravi kolač za majku čije joj djelovanje odbije otkriti. No Merida ne zna da će se Elinor nakon što pojede komad kolača ubrzo pretvoriti u dobroćudnu medvjedicu, te da će slična sudbina uskoro zadesiti i trojicu njezine male braće.

Za nevolju, djevojčin otac je u borbi s medvjedom svojedobno izgubio nogu, te su mu otad upravo medvjedi smrtni neprijatelji. Dok majci pomaže u skrivanju i bijegu, Merida mora do zore drugog dana dokučiti zagonetku koju joj je vještica zadala, inače će Elinor zauvijek ostati medvjedica.

Godine 2013. ovjenčana Oscarom u kategoriji najboljeg dugometražnog animiranog filma, iste godine nagrađena Zlatnim globusom u istoj kategoriji te ovjenčana najprestižnijom britanskom filmskom nagradom BAFTA za nasjuspjeliji animirani film, fantastična humorna pustolovina u režiji Marka Andrewsa i Brende Chapman (Princ od Egipta), kojima je asistirao dominantno scenarist Steve Purcell, ostvarenje je koje je nakon preuzimanja tvrtke Pixar od strane Disneyja, kada se činilo da je u nekad najambicioznijem, najzanimljivijem i najuspješnijem studiju za produkciju animiranih filmova ponestalo mašte i izvornih ideja, vratilo povjerenje u Pixar i dalo do znanja da kod njih još uvijek ne manjka zanimljivih svježih ideja.

Posrijedi je po nekoliko detalja osobit Pixarov projekt: ne samo što je riječ o prvoj bajci realiziranoj u okrilju studija i vremenom radnje smještena u Škotsku u 10. stoljeću, koja je k tome prilično tamna i na trenutke dosta tjeskobna, već je Merida Hrabra i njihov prvi naslov sa ženskim likom kao protagonisticom. U interpretaciji Pixarovih majstora mlada Škotkinja je vrlo suvremena junakinja, na način na koji su to prije tri i više desetljeća bile protagonistice Disneyevih hitova Mala sirena i Ljepotica i zvijer. Tjelesnim gegovima daje se podjednak prostor kao i verbalnom humoru, likovi su živopisni i vrlo plastični, režija je dinamična i nerijetko nadahnuta, a 3D-efekti vrlo atraktivni ali i nenametljivo izvedeni, tako da ni u jednom trenutku nemaju primat nad pričom i likovima. Kombinacija komedije situacije i karaktera izvedena je vrlo spretno, primjetni su i elementi screwballa dijelom i na pomaknuti način (umjesto muškarca i žene tu su djevojka i njena majka pretvorena u medvjedicu), a elementi horora dozirani su pametno i bez pretjerivanja.

U filmu koji uspješno pozitivno iznevjerava gledateljska očekivanja, jer se priča često ne odvija u smjeru koji pretpostavljate, ono što osobito iznenađuje je količina tjeskobe te doslovnog i metaforičkog mraka. Veći dio zbivanja odigrava se noću i u šumi, a u odnosu Meride i majke u liku medvjedice zamjetno je dosta intrigantnih slojeva u kojima je pored tematiziranja međuljudskih odnosa uočljiv i ekološki aspekt. Dakako, Merida Hrabra ponajprije je feministički intonirana i u završnici lagano melodramska priča o sazrijevanju i samoosvještenju mlade djevojke, o njezinu preuzimanju odgovornosti za sebe i druge, odgovornosti koja će se u skladu s holivudskim konvencijama manifestirati kroz akciju i emotivnost, no iza koje stoji uobičajeni i očekivani diznijevski zagovor obiteljskih vrijednosti. Ako svemu dodamo raskošan kolorit i odličnu hrvatsku nasinkronizaciju, može se reći da Merida Hrabra predstavlja inteligentnu zabavu za sve uzraste.

Autor komentara: Josip Grozdanić

boja, 93'