ULOGE:
Meryl Streep (Karen Blixen),
Robert Redford (Denys Finch Hatton),
Klaus Maria Brandauer (Bror Blixen / Hans Blixen),
Michael Kitchen (Berkeley Cole),
Malick Bowens (Farah),
Joseph Thiaka (Kamante)

SCENARIJ:
Kurt Luedtke (prema knjigama Karen Blixen,
Judith Thurman i Errola Trzebinskog)

FOTOGRAFIJA:
David Watkin

GLAZBA:
John Barry

MONTAŽA:
Fredric Steinkamp,
William Steinkamp,
Pembroke Herring,
Sheldon Kahn

Sadržaj:

Godina je 1913. i danska plemkinja Karen Dinesen suočava se s odbijenicom švedskog plemića za sklapanje braka. Stoga brak radi zadovoljenja društvenih konvencija predloži plemićevom bratu, barunu Broru Blixenu, koji ponudu prihvati. Plan je da se presele u Britansku Istočnu Afriku, gdje barun želi investirati njezin novac u farmu mlijeka. Prvo će otputovati on kako bi poslovno sve pripremio, a kad ona dođe nekoliko mjeseci kasnije, vjenčat će se.

Na putu vlakom u Nairobi, Karen upozna velikog lovca i pustolova Denysa Fincha Hattona koji poznaje njezina budućeg supruga. Kad stigne na odredište, ona i Blixen se vjenčanju, a ona sazna da je on njihovu farmu prenamijenio u plantažu kave. Karen treba njegova pomoć u vođenju farme odnosno plantaže, ali on je puno zainteresiraniji za velike safarije, a bome i druge žene.

Ona stoga sama brine o imanju, izgrađuje dobre odnose s lokalnim afričkim stanovništvom, podiže školu. Vrijeme prolazi, izbije Prvi svjetski rat koji ne zaobilazi ni afričke kolonije velikih sila. Kolonisti oforme miliciju kojoj se pridruže i Bror Blixen i Denys Hatton. Kako se udaljava od Brora, Karen se počne zbližavati s Denysom…
 

Moja Afrika vrlo je labava adaptacija istoimene autobiografske knjige iz 1937. godine istaknute danske autorice Karen Blixen, objavljene pod pseudonimom Isak Dinesen. Zapravo, film se možda i više oslanja na kasniju spisateljičinu knjigu Sjene na travi iz 1960., ali i na djela drugih autora koji su se bavili Kenijom u prvoj polovici dvadesetog stoljeća. Adaptacija uglednog Sydneyja Pollacka (I konje ubijaju, zar ne?, Jeremiah Johnson, Djevojka koju sam volio, Tri kondorova dana) bila je veliki svjetski hit i ostala je upamćena kao jedna od najpopularnijih filmskih romantičnih drama druge polovice prošlog vijeka.

No kritika ju je primila sasvim podijeljeno: dok su je jedni hvalili kao dobrodošlu starinsku romansu s izvanrednim izvedbama središnjeg glumačkog para Meryl Streep – Robert Redford, drugi su je izložili kritičkim žalcima, prigovarajuću razvučenost i razvodnjenost, papirnate likove i osobito glumačku neuvjerljivost velike zvijezde Roberta Redforda. Ipak, u jednom su se složili – vizualna raskoš, što je ponajprije zasluga direktora fotografije Davida Watkina (Marat/Sade, Kvaka 22, Demoni, Vatrene kočije), fascinantna je, kao i izvorna glazba Johna Barryja (Tjelesna strast, Frances – nevoljena žena, Cotton Club). Obojica su nagrađena Oscarima, a Akademijinu nagradu dobili su i sam film, režija, scenaristička adaptacija (Kurt Luedtke), scenografija i zvuk, a nominirani su bili i Meryl Streep za glavnu glumicu, Klaus Maria Brandauer za sporednog glumca, te kostimografija i montaža.

Autor komentara: Damir Radić
 

Ulaznice za projekciju 21. 11. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni kina Forum sat vremena prije početka.

boja, 161'