ULOGE:
Margherita Buy (Margherita),
John Turturro (Barry Huggins),
Giulia Lazzarini (Ada),
Nanni Moretti (Giovanni),
Beatrice Mancini (Livia),
Stefano Abbati (Federico)

SCENARIJ:
Nanni Moretti,
Francesco Piccolo,
Valia Santella

FOTOGRAFIJA:
Arnaldo Catinari

MONTAŽA:
Clelio Benevento

Sadržaj:

Sredovječna Margherita filmska je redateljica koja radi na novom projektu Mi smo ovdje (Noi siamo qui), djelu provokativne socijalne tematike, s pričom o radnicima koji pokrenu štrajk i zauzmu tvornicu u kojoj rade. Međutim, glavnu ulogu u filmu tumači slavni američki glumac Barry Huggins, koji se na setu pokazuje kao velika napast i pravi davež, te koji nikako ne uspijeva točno izgovarati svoje replike jer loše govori talijanski. Istodobno, Margheritu muče i privatni problemi, jer je na samrti njezina majka Ada, cijenjena i omiljena profesorica latinskog jezika. K tome, upravo je prekinula s dečkom, inače glumcem u njezinu filmu, a opterećuje ju i odnos s bivšim suprugom, ocem njezine kćeri Livije. Ipak, u nošenju sa svim nevoljama pokušat će joj pomoći brat Giovanni, brižan i obziran čovjek koji je doputovao zbog majčina stanja i da bi sestri pomogao skrbiti o njoj. A sve će se dodatno pogoršati kad Margherita usred snimanja filma počne svoju stresnu karijeru posvećenu političkim idejama u koje i sama jedva vjeruje uspoređivati s karijerom svoje majke, žene koja je uspješno odgojila čitave generacije.

Godine 2015. na festivalu u Cannesu ovjenčana nagradom Ekumenskog žirija, iste godine od deset nominacija za prestižnu talijansku filmsku nagradu David di Donatello, među kojima su i one za najbolji film, redatelja i scenarij, nagrađena u kategorijama najbolje glavne (Margherita Buy) i sporedne glumice (Silvia Lazzarini), također 2015. nominirana za Europsku filmsku nagradu u kategorijama najboljeg europskog redatelja i glumice, te godinu kasnije nominirana za francusku nagradu César u kategoriji najuspjelijeg stranog filma, drama suscenarista i redatelja Nannija Morettija ostvarenje je u kojem se autor tematski i izvedbeno ponajviše približio Woodyju Allenu. Posrijedi je izuzetno šarmantno djelo koje se bavi filmom i filmskim cehom, ujedno i Morettijev najzreliji film još od 90-ih godina, ali i jedna od najdojmljivijih posveta nastavničkom zvanju i prosvjetarima. Osim zrelosti u pristupu likovima, njihovim relacijama te intimnim i obiteljskim dramama, kao i promišljenosti u oblikovanju nenametljivo i sugestivno režirane te vrlo emotivne cjeline, imponira i vještina te prividna lakoća kojom Moretti prelazi iz jednog emotivnog registra u drugi, od izražene burleske do naglašene sentimentalnosti. Riječ je i o zasad pretposljednjem Morettijevu dugometražnom igranom filmu, nakon kojeg je ove 2021. godine režirao osjetno inferiorniju humornu dramu Tre piani (Tri kata), opet s odličnom Margheritom Buy (Nepoznata žena Giuseppea Tornatorea) u glavnoj ženskoj ulozi.

boja, 106'