Moje dvadeseto stoljeće

Az én XX. Századom, igrani, humorna drama, Mađarska, Zapadna Njemačka, Kuba, 1989

REŽIJA: Ildikó Enyedi

Moje dvadeseto stoljeće

ULOGE:
Dorota Segda (Dóra / Lili / Anya),
Oleg Yankovskiy (Z),
Paulus Manker (Weininger Ottó),
Péter Andorai (Thomas Edison),
Gábor Máté (K),
Gyula Kéry

SCENARIJ:
Ildikó Enyedi

FOTOGRAFIJA:
Tibor Máthé

GLAZBA:
László Vidovszky

MONTAŽA:
Mária Rigó

Sadržaj:

U Budimpešti 1880. godine rađaju se sestre blizanke Dóra i Lili. Nakon što im majka premine, djevojčice će se početi uzdržavati prodajom šibica na ulici, a kad jedne noći tako zaspu, dvojica nepoznatih muškaraca najprije će im uzeti šibice te potom, bacanjem novčića odlučivši koji će uzeti koju od njih, klinke odvesti u različitim smjerovima. Na Staru godinu 1900., skitnica Dóra, sada kurtizana, u Austriji će se ukrcati u Orient Express, planirajući na prijevaru ukrasti novac od dvojice muškaraca. Istodobno će se u isti vlak ukrcati i Lili, sad revolucionarka, anarhistica i teroristica koju će Dóra na trenutak primijetiti, ali zbog pijanstva i smjesta zaboraviti. Lili će ubrzo u knjižnici upoznati naočitog Z-a, muškarca koji će se u nju zaljubiti na prvi pogled, ne znajući da ona uza se ima bombu kojom planira ubiti ministra unutarnjih poslova. Lili će ostati posve predana svojim uvjerenjima, i nakon što pokušaj atentata propadne, a Z će, kad tijekom plovidbe brodom ugleda Lili, zaključiti da je to Dóra te će joj dati broj svoje kabine, da bi ga ona najprije opljačkala, a poslije i s njim vodila ljubav.

Godine 1989. na festivalu u Cannesu ovjenčana Zlatnom kamerom, anarhoidna humorna drama scenaristice i redateljice Ildikó Enyedi (Tamás i Juli, Simon mágus, Tijelo i duša) realizirana je u mađarsko-zapadnonjemačko-kubanskoj produkciji, a riječ je o neobičnoj kombinaciji kostimirane drame i crne komedije. Mađarski kandidat za Oscara za 1989. godinu, koji se nije probio u užu konkurenciju, a u kojem sjajna Dorota Segda (Faustina Jerzyja Łukaszewicza, Napadaj panike Pawela Maslona) izuzetno raspoloženo i uvjerljivo tumači čak tri uloge, blizanki kao ravnopravnih protagonistica te u cameo-roli njihovu majku, inteligentno je koncipirano i feministički intonirano ostvarenje u kojem se autorica, s osloncem na snoliki vizualni prosede, bavi položajima i ulogama žene u turbulentnim društvenim okolnostima tijekom 20. stoljeća. No posrijedi je i donekle tvrdo i teškom rukom režirano, neujednačeno i pomalo konfuzno djelo koje na idejnoj razini ostaje nedorečeno i nedovoljno elaborirano, dok s druge strane priča i likovi u određenoj mjeri pate zbog idejne i ideološke tezičnosti. U ambicioznom, no i razmjerno pretencioznom art-filmu naglašenog simbolizma najvažniju mušku ulogu tumači ugledni ruski glumac Oleg Jankovskij (Nostalgija Andreja Tarkovskog, Čovjek koji je plakao Sally Potter).

c/b, 104'

Trailer