ULOGE:
Johnny Depp (William Blake),
Gary Farmer (Nitko),
Lance Henriksen (Cole Wilson),
Michael Wincott (Conway Twill),
John Hurt (John Scholfield),
Robert Mitchum (John Dickinson),
Crispin Glover

SCENARIJ:
Jim Jarmusch

FOTOGRAFIJA:
Robby Müller

GLAZBA:
Neil Young

MONTAŽA:
Jay Rabinowitz

Sadržaj:

Krajem 19. stoljeća krotki računovođa iz Clevelanda, William Blake, troši svoju ionako oskudnu ušteđevinu kako bi došao do industrijskog gradića Machinea na granici sa Divljim zapadom, gdje ga čeka posao. Željan novog početka William stiže na odredište, ali tamo shvati da zaposlenje koje mu je ponuđeno više nije raspoloživo. Bez novca i izgleda, susreće nekadašnju prostitutku Thel koja ga povede doma. Tamo završe zajedno u krevetu, gdje ih iznenadi Thelin bivši ljubavnik Charlie. Dođe do pucnjave u kojoj Thel smrtno strada, a ranjeni William ubije Charlieja i pobjegne. Charlije je sin Johna Dickinsona, vlasnika tvornice u kojoj je Williama čekao nesuđeni posao i koji sad angažira trojicu nemilosrdnih lovaca na ucjene da dovedu ubojicu njegova sina. William u bijegu susretne zagonetnog Indijanaca imenom Nobody (Nitko), koji vjeruje da je bjegunac Blake reinkarnacija istoimena engleskog vizionarskog romantičarskog pjesnika (i slikara) Williama Blakea. Dvojica novopečenih prijatelja kreću na put kroz američku divljinu...

Revizionističkim vesternom Mrtav čovjek, u kojemu je mit o američkoj granici podvrgnut brojnim inverzijama te poništenju metafizičkim putovanjem u smrt, počinje nova etapa u opusu Jima Jarmuscha, obilježena filmovima sumorna i liričnija ugođaja, meditativne i onostrane sugestije (drugi bitan izdanak takve poetike bit će sljedeće autorovo ostvarenje Duh Pas: Put samuraja). Odlična poznavateljica Jarmuschova opusa i poetike, Diana Nenadić, napisala je o Mrtvom čovjeku: „Posegnuvši za žanrovskom ikonografijom vesterna te mistično-romantičarskom baštinom engleskog pjesnika Williama Blakea, djelomice napuštajući narativnu strukturu prijašnjih filmova, ali ne i svoje temeljne preokupacije, Jarmusch meta-žanrovskom subverzijom pretvara američku 'granicu' u predvorje pakla, a mit o njezinu osvajanju u metafizičko putovanje u smrt. Halucinantan, apokaliptični portret bjelačke duhovne ignorancije, (auto)destrukcije i nasilja, gradi ironičnim kontrastiranjem s učenošću, misaonošću i poetičnošću američkih domorodaca (Nobody), eliptičnom linearnom strukturom Blakeove 'mrtvačke' odiseje, ekspresivnom crno-bijelom fotografijom, te ritmičnim pulsiranjem mnogobrojnih zatamnjenja, odtamnjenja i varijacija glazbenih motiva.“ Dio kritike film je hvalio kao bitno osvježenje u redateljevu opusu i jedan od najoriginalnijih vesterna suvremenog doba, a našao se i na više lista deset najboljih filmova 1990-ih. Drugi dio predbacivao mu je nedomišljenost i nedostatnu sugestivnost izvedbe. Premijerno je prikazan u glavnom programu canneskog festivala, nominiran je za prestižnu nagradu za nezavisni film Nezavisni duh u kategorijama najboljeg filma, scenarija, fotografije i sporednog glumca (Gary Farmer), a Europska filmska akademija dodijelila mu je svoju nagradu Screen International. Čuveni filmski časopis Cahier du cinéma svrstao ga je na šesto mjesto svoje liste filmova godine.

c/b, 121'