Najljepša
Bellissima, igrani, humorna drama, Italija, 1951
REŽIJA: Luchino Visconti
ULOGE:
Anna Magnani (Maddalena Cecconi),
Walter Chiari (Alberto Annovazzi),
Tina Apicella (Maria Cecconi),
Gastone Renzelli (Spartaco Cecconi),
Tecla Scarano (Tilde Spernanzoni),
Lola Braccini (fotografova supruga),
Arturo Bragaglia (fotograf)
SCENARIJ:
Luchino Visconti,
Suso Cecchi D'Amico,
Francesco Rosi,
Cesar Zavattini
FOTOGRAFIJA:
Piero Portalupi,
Paul Ronald
MONTAŽA:
Mario Serandrei
Sadržaj:
Maddalena Cecconi je žena iz radničke klase i velika ljubiteljica filma uvjerena da njezina sedmogodišnja kćerkica Maria ima potencijal filmske zvijezde. Kad poznati režiser Alessandro Blasetti raspiše audiciju za dječju ulogu u svom novom filmu, Maddalena je među mnogim majkama spremna pohrliti u studio Cinecitta gdje će se audicija odvijati. Iako oskudnih primanja, nekritički ambiciozna majka, na nezadovoljstvo svog supruga i Marijina oca Spartaca, novac namijenjen plaćanje stanarine počne trošiti na Marijine glumačke lekcije i frizure, a čak je spremna posegnuti i za podmićivanjem. Uvjerena je, naime, da će Maria postati zvijezda i izvući cijelu obitelj iz siromaštva…
Drugi Viscontijev uradak Najljepša istovremeno je uzoran neorealistički ostvaraj i gorko-duhovita satirična kritika nada i snova koje je svjetski uspjeh neorealističkog pravca pobudio među takozvanim običnim ljudima, jer se umnogome oslanjao na naturščike, neprofesionalne glumce iz puka koji su de facto glumili sami sebe, pa se u nekim glavama stvorilo uvjerenje da takoreći svatko može postati glumac, a uz malo sreće i zvijezda. Visconti se radeći audicije za dječje uloge osobno susretao s mnoštvom majki koje su povicima bellissima pokušavale privući pažnju na sebe i svoje kćeri, pa je na temelju tog iskustva kreirao eponiman film. U njemu je angažirao uglednog režisera Alessandra Blasettija (najpoznatiji po ostvarenju Četiri koraka u oblacima iz 1942. koje se smatra izravnom pretečom neorealizma) da glumi samog sebe (istovremeno i Viscontija), ali glavni mamac za publiku bila je Anna Magnani, netipična zvijezda u tipu žene iz naroda, proslavljena ulogom u neorealističkom klasiku Rim, otvoreni grad Roberta Rossellinija iz 1945. Interesantno je da u posljednjoj sceni Najljepše Magnani kao Maddalena čuje zvuke filma koji se projicira negdje vani te kaže da joj se čini da čuje Burta Lancastera; četiri godine kasnije Magnani je glumila zajedno s Lancasterom u hollywoodskom filmu Tetovirana ruža Daniela Manna te osvojila Oscara za najbolju glavnu žensku ulogu, koju je autor kazališnog predloška i scenarija, slavni Tennessee Williams, napisao specijalno za nju.
c/b, 108'