Ne moraš kucati
Don't Bother to Knock, psihološki triler, SAD, 1952 | Mjesto prikazivanja filma: Kino Forum (SD Stjepan Radić, Jarunska ul. 2)
REŽIJA: Roy Ward Baker
ULOGE:
Richard Widmark,
Marilyn Monroe,
Anne Bancroft,
Donna Corcoran,
Jeanne Cagney,
Lurene Tuttle,
Elisha Cook Jr.,
Jim Backus,
Verna Felton,
Willis Bouchey,
Don Beddoe
SCENARIJ:
Daniel Taradash prema romanu Charlotte Armstrong
FOTOGRAFIJA:
Lucien Ballard
GLAZBA:
Lionel Newman
MONTAŽA:
George A. Gittens
SCENOGRAFIJA:
Paul S. Fox,
Thomas Little
KOSTIMI:
Travilla
Sadržaj:
Lyn Lesley pjevačica je u newyorškom hotelu McKinley. Pripovijeda hotelskom konobaru kako je pismom okončala šestomjesečnu vezu s avio-pilotom Jedom Towersom. No Jed se baš tad prijavi u isti hotel i prilazi Lyn, a ona mu objašnjava da ne vidi budućnost s njim jer njegova hladnoća u ophođenju s ljudima pokazuje da mu nedostaje razumijevanja i empatije.
On snažno odbacuje njezino odbijanje, ali naposljetku odlazi u svoju sobu. Kroz prozor ugleda atraktivnu mladu ženu u hotelskoj sobi preko puta, te je nazove telefonom. Riječ je o Nell Forbes koja je tu večer angažirana kao bejbisiterica djevojčici Bunny, kćerkici bračnog para što je otišao na banket. Jed počne flertati preko telefona, a Nell ga pozove u sobu…
Ne moraš kucati ostao je zabilježen u povijesti kinematografije kao prvi film u kojem je Marilyn Monroe, jedna od najvećih filmskih zvijezda svih vremena, odigrala glavnu žensku ulogu. Partner joj je bio Richard Widmark, glumac koji je u američku kinematografiju nakon Drugog svjetskog rata, zajedno s Kirkom Douglasom i Robertom Mitchumom, unio novu vrstu glumačke zvijezde, ne libeći se tumačiti uloge beskrupuloznih i nesimpatičnih protagonista. Hollywoodska kompanija 20th Century Fox, s kojom je Monroe bila pod ugovorom, odlučila je intenzivirati glumičinu popularnost što ju je već stekla manjim, ali zapaženim filmskim nastupima, te je za nju osmislila projekt kojim će je promovirati među glumice sposobne biti nositeljice glavnih uloga.
Adaptiran je roman Charlotte Armstrong, istaknute autorice krimića i trilera, te angažiran britanski režiser na radu u Hollywoodu Roy Ward Baker, a na Marilyn Monroe je ostalo da pokaže je li dorasla ući u prvi ešalon hollywoodskih glumica. Iako Ne moraš kucati nije polučio sjajne rezultate na kino blagajnama, a i kritika mu uglavnom nije bila naklonjena, izvanužefilmski argumenti prevagnuli su na stranu stvaranja nove velike zvijezde – Monroe je samom svojom pojavom bila toliko svježa i upravo idealna za kontekst onog vremena - 1950-ih koje su se kolebale između tradicionalnih obiteljskih vrijednosti i snažnog prodora novih strujanja od beat književnosti do rock'n'rolla, što je uključivalo i za ono vrijeme znatno slobodniji tretman erotskog - da ju je uz podršku snažne medijske kampanje bilo nemoguće zaobići.
Desetljećima kasnije, Ne moraš kucati prepoznat je ne baš kao previđeni klasik, ali svakako kao zanimljivo ostvarenje (cijela radnja zbiva se u jednom prostoru – hotelu) kojim je Marilyn Monroe pokazala dobro glumačko utemeljenje i sposobnost biti ravnopravnom partnericom tako snažnom glumcu kakav je Richard Widmark. Spomenimo da je film značajan i po tome što je u njemu, ulogom Lyn Lesley koja uključuje i kratkotrajni fizički sukob s likom koji igra Monroe, debitirala Anne Bancroft, buduća Čudotvorka iz istoimena filma Arthura Penna i antologijska Missis Robinson iz Diplomca Mikea Nicholsa.
Autor teksta: Damir Radić
c/b, 76'