ULOGE:
Ilona Massey (Maria Sorenson),
Jon Hall (Frank Raymond),
Peter Lorre (Baron Ikito),
Cedric Hardwicke (Conrad Stauffer),
J. Edward Bromberg (Karl Heiser),
Albert Bassermann (Arnold Schmidt),
John Litel (John Gardiner),
Holmes Herbert (Sir Alfred Spencer),
Keye Luke (Surgeon)

SCENARIJ:
Curt Siodmak

FOTOGRAFIJA:
Les White

GLAZBA:
Hans J. Salter

MONTAŽA:
Edward Curtiss

KOSTIMI:
Vera West

Sadržaj:

Frank Griffin Jr. unuk je nekadašnjeg nevidljivog čovjeka koji nedugo nakon početka Drugog svjetskog rata pod lažnim imenom Frank Raymond na Manhattanu vodi tiskaru. Jedne večeri u njegove poslovne prostorije upadnu četvorica naoružanih muškaraca, koji mu otkriju da su inozemni agenti, da rade za sile Osovine i da znaju njegov pravi identitet. Dok je jedan od njih pukovnik SS-a Conrad Stauffer, drugi je Japanac Baron Ikito. Oni od Franka žele kupiti formulu za ostvarivanje nevidljivosti, a ako ne pristane na suradnju zaprijete mu odsijecanjem prstiju.

Unatoč nezavidnoj situaciji, on ipak uspije pobjeći s formulom, koju ne želi otkriti ni službenicima američke vlade. Ipak, nakon japanskog napada na Pearl Harbor Frank pristane na ograničenu suradnju s vlastima, ali uz uvjet da i dalje jedino on smije koristiti formulu. Nedugo potom, kad se nađe u zrakoplovu iz kojeg bi se padobranom trebao spustiti iza njemačkih linija, Frank će si ubrizgati serum te će tijekom skoka postati nevidljiv.

Time će očekivano izazvati šok i zbunjenost među njemačkim vojnicima koji su pratili njegovo spuštanje, da bi se zahvaljujući nevidljivosti naposljetku našao u Berlinu. Ondje će kontaktirati starog izrađivača lijesova Arnolda Schmidta, koji će mu otkriti da se mora domoći popisa njemačkih i japanskih špijuna u SAD-u. Popis posjeduje upravo Conrad Stauffer, a Franku će u akciji pomoći privlačna Maria Sorenson, njemačka špijunka i Staufferova ljubavnica.

Godine 1943. nominirana za Oscara u kategoriji najboljih vizualnih i zvučnih efekata, za koje su bili zaslužni kasniji dvostruki oskarovac John P. Fulton (Deset zapovjedi Cecila B. DeMillea) (uz nepotpisanu suradnju Rosswella A. Hoffmana, koji je odličnim zvučnim efektima obogatio i hit Šaputanja na jastuku Michaela Gordona) te također oskarovac i česti Hitchcockov suradnik Bernard B. Brown (Saboter, Sjena sumnje), fantastična romantična pustolovina redatelja Edwina L. Marina (vestern Visok u sedlu s Johnom Wayneom) četvrti je nastavak serijala studija Universal o nevidljivom čovjeku.

Film slobodno temeljen na određenim motivima romana Nevidljivi čovjek H.G. Wellsa snimljen je sedam mjeseci nakon japanskog napada na Pearl Harbor i ulaska SAD-a u Drugi svjetski rat, te je posve logično da je i priča ratne tematike nastala na valu probuđenog domoljublja. Štoviše, film i počinje scenama u kojima je prikazano izbijanje rata, nakon čega nevidljivi čovjek smjesta ponudi svoju pomoć State Departmentu. Negativci su također očekivano nacisti i Japanci, a potonje predvodi pomalo karikaturalni lik Barona Ikitoa kojeg vrlo raspoloženo tumači Peter Lorre. Unatoč spomenutoj određenoj karikaturalnosti njegova lika, kojoj pridonose i okrugle naočale, sjajni njemački glumac koji je 1935. prebjegao u SAD svojom energičnom izvedbom s lakoćom krade scene drugim glumcima.

Djelo koje je kakvoćom osjetno superiornije u odnosu na prethodni nastavak serijala Nevidljiva žena, koji je ne osobito uspjela komedija, također sadrži elemente komedije, ali je i znatno ozbiljnije i ambicioznije. Scenarist Curt Siodmak, koji je na špici naveden s amerikaniziranim imenom Curtis, i ovdje se pokazuje kao vrlo vješt autor koji sigurno vodi likove i zbivanja, premda u kontekstu ratne propagande pribjegava i nekim (o)lakim rješenjima. Tako su svi nacisti prikazani kao budalasti i komični, čak i u scenama u kojima muče zarobljenike, a priča povremeno postaje odviše apsurdna i u tom smislu eskapistička.

Edwin L. Marin je tijekom 30-ih i 40-ih godina režirao veliki broj vesterna i pustolovnih te romantičnih komedija, u tim se žanrovima najbolje snalazio, uz poneki izlet u druge žanrove kakav je obiteljska fantazija Božićna priča prema Charlesu Dickensu, pa ne iznenađuje da je humor obilježje i Nevidljivog agenta. Film je isprva najavljivan pod naslovom Nevidljivi špijun, scenaristi i producenti trebali su biti Frank Lloyd, koji je bio i odličan redatelj nagrađen dvama Oscarima, i Jack H. Skirball, koji je iste godine producirao Hitchcockova Sabotera, no kad je on zamijenjen Georgeom Waggnerom projekt je doživio bitne promjene i dobio konačni smjer.

Autor teksta: Josip Grozdanić

c/b, 81'