ULOGE:
Claude Rains (Dr. Jack Griffin aka The Invisible Man),
Gloria Stuart (Flora Cranley),
William Harrigan (Dr. Arthur Kemp),
Henry Travers (Dr. Cranley),
Una O'Connor (Jenny Hall),
Forrester Harvey (Herbert Hall),
Holmes Herbert (Chief of Police),
E.E. Clive (Constable Jaffers),
Dudley Digges (Chief Detective),
Harry Stubbs (Inspector Bird),
Donald Stuart (Inspector Lane),
Merle Tottenham (Millie)

SCENARIJ:
R. C. Sherriff

FOTOGRAFIJA:
Arthur Edeson

GLAZBA:
Heinz Roemheld

MONTAŽA:
Ted Kent

Sadržaj:

Jedne snježne zimske noći u malu gostionicu Lavlja glava u provincijskom engleskom selu Iping u Sussexu stiže neobičan stranac. Njegova je glava posve omotana zavojima, a oči skrivene iza tamnih naočala te on od vlasnika gostionice i svih ostalih zahtijeva da ga ostave na miru.

Nešto kasnije, gostioničara Halla supruga angažira da potjera zagonetnog stranca, budući da on kasni s plaćanjem najamnine, a i sobu je prilično uneredio provodeći neka svoja istraživanja. Ljutit što ga se uznemirava, stranac se tjelesno sukobi s gostioničarom te ga baci niz stube, a kad ubrzo u pratnji nekoliko mještana stigne policajac, čovjek skine zavoje i naočale te svima otkrije da je nevidljiv. Potom svuče svu odjeću, zbog čega postane sasvim neprimjetan, pa pred svojim progoniteljima pobjegne u selo.

Nevidljivi čovjek je dr. Jack Griffin, kemičar koji je provodeći niz testova koji uključuju i uzimanje opasnog lijeka zvanog Monocane, spletom okolnosti otkrio tajnu za postizanje nevidljivosti. Njegova zaručnica Flora Cranley, koja je ujedno i kći Griffinova poslodavca dr. Cranleyja, već je itekako uznemirena zbog Jackova duga izbivanja.

Kad dr. Cranley i njegov pomoćnik dr. Kemp odluče pretražiti Jackov prazan laboratorij, u ormariću će pronaći tek jedan papir. Njegov sadržaj je prilično zabrinjavajući, jer je riječ o popisu kemikalija među kojima je i Monocane, čija uporaba može biti izuzetno opasna i onog tko ih koristi može dovesti do ludila. Čini se da Jack toga nije svjestan, već da vjeruje kako te kemikalije posjeduju samo moć svojevrsnog izblendavanja njihova korisnika, odnosno njegova pretvaranja u nevidljiva čovjeka.

Fantastični horor Nevidljivi čovjek, za režiju kojeg je James Whale na festivalu u Veneciji 1934. godine osvojio Posebnu preporuku, izuzetno je uspjela ekranizacija istoimenog vrlo popularnog romana H.G. Wellsa, koji su u scenarij pretočili R. C. Sherriff (Četiri pera Zoltana Korde, Zbogom, gospodine Chips Sama Wooda i Sidneyja Franklina, Bjegunac Carola Reeda), koji je nepotpisan s priličnim uspjehom surađivao i na predlošcima žanrovski srodnih ostvarenja Stara mračna kuća, Frankensteinova nevjesta i Drakulina kći, kao i na oskarovcu Gospođica Miniver Williama Wylera, i tada još anonimni, a kasnije iznimno cijenjeni redatelj i Oscarom ovjenčani scenarist Preston Sturges (Pozdrav osvajaču, Veliki McGinty, Sullivanova putovanja).

Za djelo u kojem je u Hollywoodu prvi put nastupio britanski glumac Claude Rains, i ostavio sjajan dojam premda je njegov lik vidljiv tek oko pola minute, sam Whale je tvrdio da mu je najdraži film. Rains je angažiran nakon što je ulogu odbio Boris Karloff, koji se pribojavao pogrešnog karijernog poteza jer ga se u filmu ne bi vidjelo, no markantni glas britanskog glumca bio je sasvim dovoljan za stvaranje izvrsne role po kojoj će ostati trajno zapamćen.

Premda je adaptacija vjerna literarnom predlošku, Whale je u suradnji sa scenaristima cjelinu promišljeno obogatio dozom campa, koja je povremeno, primjerice u sceni u kojoj supruga vlasnika gostionice ugleda nevidljivog čovjeka, i dosta izražena. Nekonvencionalni Whale i njegovi suradnici inteligentno su pristupili Wellsovu romanu, na ozbiljan način, ali i s dovoljno duhovitosti, pri čemu redateljev uobičajeni ekscentrični humor savršeno odgovara prozi pisca kojem se prilagodba njegova djela navodno upravo zbog komičnih detalja nije svidjela.

Dok naslovni lik doživljava razne (ne)zgode, od krađe bicikala preko razbijanja prozora do nadmudrivanja s policijom, načelna ozbiljnost i tenzičnost njegova stanja i dramskih situacija neprestano se relativizira i subvertira detaljima poput njegova odlaska u krevet u pidžami, upadanja u tuđu kuću ili pak jurnjave niz ulicu s ukradenim hlačama, dok istodobno pjevuši veselu pjesmicu. Whaleov razigrani stil i domišljata vizualnost i ovdje su impresivni, baš kao i za ono vrijeme izuzetno inventivni i zapravo fascinantni specijalni efekti, s biciklima koji voze sami, s tragovima stopala koji se pojavljuju u snijegu te s rukama koje pred nevidljivim licem pale cigaretu iz koje se izvija dim, a svakako valja izdvojiti i odlične dijaloge, koji su neosporno među najboljima u okvirima žanra.

Nevidljivi čovjek nije prvi zajednički projekt Jamesa Whalea i glavnog scenarista R.C. Sherriffa, jer je potonji napisao dramu koja je redatelju poslužila kao temelj za realizaciju njegova prvijenca, ratne drame Journey's End iz 1930. godine. Isprva je postojala mogućnost da Whale uopće ne režira film, jer se pribojavao da će biti svrstan isključivo u ladicu redatelja horora, pa je neko vrijeme kao redatelj figurirao Cyril Gardner, a kao scenaristi su bili angažirani i Richard Schayer i veliki John Huston. No kad je iz glumačke postave otpao Karloff, koji je prihvatio angažman u filmu Maska Fu Manchua redatelja Charlesa Brabina, projekt je dobio novi zamah ipak s Whaleom u redateljskom stolcu. Godine 1940. film je dobio nastavak pod naslovom Povratak nevidljivog čovjeka u režiji Joea Maya, ali bez Claudea Rainsa te sa Cerdwickom Hardwickom u glavnoj i Vincentom Priceom u najvažnijoj sporednoj ulozi.

Autor teksta: Josip Grozdanić

c/b, 71'