ULOGE:
Margarete Schön (Kriemhild),
Hanna Ralph (Brunhild),
Paul Richter (Siegfried),
Theodor Loos (kralj Gunther),
Hans Adalbert Schlettow (Hagen Tronje)

SCENARIJ:
Fritz Lang,
Thea von Harbou

FOTOGRAFIJA:
Carl Hoffmann,
Günther Rittau,
Walter Ruttmann

Sadržaj:

Mladi Siegfried, sin kralja Siegmunda, čuo je priče o kraljevstvu Burgundije te odlučio zaprositi ruku tamošnje princeze Kriemhilde. Na putu do Burgundije susretne zmaja i ubije ga, te se na poticaj šumskih ptica okupa u njegovoj krvi i tako postane neranjiv, osim u jednom dijelu ramena. Nakon toga Siegfrieda put nanese u zemlju Nibelunga, gdje ga napadne silni Alberich, kralj i čuvar blaga Nibelunga. Siegfried ga porazi, a Alberich mu u zamjenu za svoj život ponudi čudesnu mrežu koja će ga učiniti nevidljivim i omogućiti mu transformacije, a također mu ponudi i blago. Naposljetku ipak napadne Siegfrieda, ali pritom pogine, a umirući baci prokletstvo na sve buduće posjednike blaga Nibelunga. Siegfried napokon stigne do Burgundije i upoznaje Kriemhildu kojoj se odmah svidi, a Hagen Tronje, savjetnik njezina brata, kralja Gunthera, zatraži od njega da pomoću svojih čarobnjačkih moći pomogne Guntheru osvojiti ruku islandske princeze ratnice Brunhilde, pa će zauzvrat dobiti Kriemhildinu ruku. Siegfried pristane, ne znajući kakve fatalne posljedice slijede…

Umjetnički sve ambiciozniji, Fritz Lang se nakon iznimnih kreativnih dosega Umorne smrti i Doktora Mabusea kockara odlučio ekranizirati temeljno djelo njemačke književnosti, Pjesmu o Nibelunzima s kraja dvanaestog i početka trinaestog stoljeća. Bio je to logičan potez nakon što je taj središnji njemački nacionalni mit otprilike pola stoljeća ranije aktualizirao, popularizirao i do pompozne sublimnosti doveo Richard Wagner svojom četverodijelnom monumentalnom operom Prsten Nibelunga, a nije nikakvo čudo što su budući nacistički tirani, osobito Goebbels, voljeli film takvog 'pedigrea'. No za razliku od antijudaista Wagnera, koji je po Nietzscheovom kritičkom mišljenju u sagu o Nibelunzima prokrijumčario njemački nacionalizam, što je bio uzrok početka kraja odnosa te dvojice velikana, ateist i antinacionalist Lang, koji je po pokatoličenoj majci imao židovske korijene, držao se logike izvornika koji nije imao ekskluzivno njemački nego općegermanski, uključujući nordijski karakter, te nije davao (uvjerljive) povode za rasističke interpretacije. Drugim riječima, Langovi Nibelunzi, sukladno predlošku, filmska su verzija junačkog spjeva karakterističnog za sve narode i kulture, i u središtu su im pitanja odnosa privida i stvarnosti, istine i laži, zavođenja i iskrenosti, individualnog i kolektivnog, odgovornosti za počinjena djela (ne)ovisno o (dobrim ili zlim) namjerama, a iznad svega moć ljubavi kao najplemenitijeg, ali potencijalno i najrazornijeg osjećanja. Suradnica na scenariju iznova je bila Langova supruga Thea von Harbou, buduća nacistkinja, čije međutim takovrsne sklonosti te 1924., kad je film nastao, nisu bile (odveć) razvidne.

c/b, nijemi, 150'