ULOGE:
John Wayne,
Joanne Dru,
John Agar,
Ben Johnson,
Harry Carey Jr.

SCENARIJ:
Frank S. Nugent,
Laurence Stallings

FOTOGRAFIJA:
Winton C. Hoch

GLAZBA:
Richard Hageman

MONTAŽA:
Jack Murray

SCENOGRAFIJA:
Joseph Kish

Sadržaj:

George Custer i njegova Sedma konjička regimenta do posljednjeg su čovjeka pobijeni u bici sa Sijuksima kod Little Big Horna. Kapetan Nathan Brittles, kojeg samo nekoliko dana dijeli od umirovljenja, dobiva zapovijed da sa svojim ljudima krene u patrolu, ali i da povede brigu o Abby Allshard, supruzi zapovjednika tvrđave, te njezinoj nećaki Oliviji Dandridge koje su evakuirane iz sigurnosnih razloga. Privlačna Olivija koketira s dvojicom mladih časnika, poručnikom Flintom Cohillom i potporučnikom Rossom Pennellom, te počne nositi žutu vrpcu u kosi, znak da ima dragog u konjici, ali odbija otkriti za koga je nosi…
 

Nosila je žutu vrpcu središnji je dio neformalne konjičke trilogije Johna Forda koju još čine filmovi Fort Apache i Rio Grande. Snimljena je u blistavom Technicoloru i s jednim od najvećih budžeta koji je do tog vremena odvojen za neki vestern  - 1,6 milijuna dolara. Poetski naslov filma, još jednog koji je Ford većim dijelom snimio u Dolini spomenika, potječe od naziva pjesme koju su rado pjevali pripadnici američke konjice, a njegov vizualni identitet Ford i direktor fotografije Winton C. Hoch temeljili su na slikarskim i kiparskim djelima Frederica Remingtona, umjetnika koji se proslavio tematiziranjem Divljeg zapada.

Rezultat je bio impresivan i Hoch je dobio Oscara za najbolju kolor fotografiju. Zanimljivo je da Ford nije želio u glavnoj ulozi Johna Waynea smatrajući da on ne može uvjerljivo utjeloviti lik dvadesetak godina stariji od njegove dobi, ali nakon što je vidio glumčev nastup u Crvenoj rijeci Howarda Hawksa promijenio je mišljenje, shvativši da je Wayne izvanredno glumački sazrio. Sam Wayne izdvojio je Nosila je žutu vrpcu kao jedan od tri svoja najdraža filma, uz Mirnog čovjeka i Tragače (sva tri režirao je Ford).

Autor komentara: Damir Radić

boja, 104'