ULOGE:
Catherine Deneuve (Carol),
Ian Hendry (Michael),
John Fraser (Colin),
Yvonne Furneaux (Helen),
Patrick Wymark (stanodavac),
Renee Houston (gđica. Balch)

SCENARIJ:
Roman Polanski,
Gérard Brach

FOTOGRAFIJA:
Gilbert Taylor

GLAZBA:
Chico Hamilton

MONTAŽA:
Alastair McIntyre

Sadržaj:

Mlada Carol manikirka je podrijetlom iz Belgije, privlačna, ali plaha djevojka koja podstanarski stan u Londonu dijeli sa svojom sestrom Helen. Dok je Carol plaha i nesigurna osoba, Helen je promiskuitetna cura koja često mijenja partnere. Carol dane isprva provodi u salonu u kojem radi, gdje u tišini njeguje prste starih gospođa koje su prema njoj nerijetko grube i otresite. U slobodno vrijeme Carol odlazi u šetnje, tijekom kojih mahom bezuspješno izbjegava lascivne poglede muškaraca i njihove pokušaje udvaranja. Također, dosta vremena provodi i u stanu, gdje s odbojnošću sluša buku koju stvaraju sestrine seksualne pustolovine, te prezirući muškarce koji ju posjećuju. No kad joj sestra sa svojim trenutnim dečkom otputuje na odmor, te kad se nađe sama u stanu, Carol će, zbog intenzivnog potiskivanja osjećaja mučena već i patološkom sramežljivošću, početi kliziti u pomaknuta psihička stanja. U tim će stanjima doživjeti vizije muških ruku koje izlaze iz zidova i pokušavaju je seksualno zlostavljati, a sve će dodatno i tragično eskalirati kad ju posjeti sredovječni stanodavac.

Godine 1965. na Berlinaleu ovjenčana Srebrnim medvjedom i nagradom Međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI, psihološka drama s elementima horora suscenarista i redatelja Romana Polanskog, za impresivnu fotografiju u kojoj je snimatelj Gilbert Taylor, inače direktor fotografije u Kubrickovu remek-djelu Dr. Strangelove i hitovima poput Pretkazanja i Ratova zvijezda IV: Nove nade, godinu kasnije nominiran za nagradu BAFTA, drži se ne samo jednim od najuspjelijih ostvarenja u redateljevoj karijeri, nego i jednim od najutjecajnijih filmova u žanru horora uopće. Djelo za koje je scenarij supotpisao Gérard Brach, čest suradnik Romana Polanskog koji se afirmirao predlošcima za adaptaciju Ecova Imena ruže u režiji Jean-Jacquesa Annauda i za triler-dramu Mahnitost samog Polanskog, predstavlja jednu od najdojmljivijih analiza potonuća u ludilo, što je ostvareno intenzivnim fokaliziranjem zbivanja kroz svijest protagonistice. Film realiziran izuzetno niskim proračunom, koji je Polanski snimio s primarnim ciljem pribavljanja sredstava za svoj sljedeći projekt, crnu komediju Slijepa ulica, doživio je izniman komercijalni uspjeh i Catherine Deneuve priskrbio status međunarodne zvijezde. Ostvarenje koje se zbog srodnosti tema i mjesta zbivanja može smatrati i prvim dijelom autorove tzv. „stanarske trilogije”, koju zaokružuju filmovi Rosemaryna beba i Stanar, dočekano je hvalospjevima kritike. Osim pohvalnog izbjegavanja nadnaravnih i fantastičnih motiva koji su inače stalni u konkretnom žanru, kao posebne vrijednosti filma istaknute su izuzetno sugestivna režija, maestralan subjektivni prikaz psihičkih stanja protagonistice i njezina otkliznuća u ludilo, dojmljiv vizualni prosede u kojem se brišu granice između pretpostavljene stvarnosti i one u svijesti protagonistice, superiorna montaža, odličan ritam, krajnje promišljena uporaba krupnih planova, precizno kretanje kamere u skučenom prostoru koji je sjajno iskorišten te intrigantan način na koji se elaborira veza seksualnog zlostavljanja s duševnim poremećajima i sklonošću nasilju, što je i danas predmet rasprava i analiza kad se govori o filmu. Zgodan detalj je i citatna posveta remek-djelu Ljepotica i zvijer Jeana Cocteaua, s prizorom ruku koje izlaze iz zidova, a glazba jazzera Chica Hamiltona dodatno podcrtava ekspandirajući tjeskobni ugođaj. Odvratnost je prvi film koji je Polanski snimio nakon dolaska na Zapad, realiziran je proračunom od svega 65 tisuća funti, a zbog uloge seksualno frustrirane mlade žene koja s gađenjem gleda na bilo kakvu seksualnost, pa i na samu pomisao na seks, Deneuve je dobrim dijelom stekla nadimak ´ledene dive´.

c/b, 105'