ULOGE:
Kris Hitchen (Ricky Turner),
Debbie Honeywood (Abbie Turner),
Rhys Stone (Sebastian 'Seb' Turner),
Katie Proctor (Liza Jane Turner),
Ross Brewster (Gavin Maloney)

SCENARIJ:
Paul Laverty

FOTOGRAFIJA:
Robbie Ryan

GLAZBA:
George Fenton

Sadržaj:

Kao i ostali mještani grada Newcastlea, nekad jake industrijske sredine na sjeveru Engleske koja prolazi kroz teško razdoblje tranzicije, i četveročlana obitelj Turner proživljava tešku sudbinu pripadnika radničke klase kojima se nudi nedovoljan broj poslova, osobito za ljude starije od 40 godina. Suprug i otac Ricky Turner požrtvovan je čovjek prisiljen na obavljanje niza manjih i slabo plaćenih poslova, sve kako bi prehranio svoje najbliže, osobito starijeg buntovnog sina, tinejdžera Seba, i mlađu kći Lisu Jane, učenicu osnovne škole. Njegova supruga Abbie je patronažna sestra, njegovateljica koja njihov automobil svakodnevno koristi u obavljanju posla, sve dok joj Ricky ne dođe s prijedlogom svog novog poslovnog angažmana za koji vjeruje da bi ga mogao pretvoriti u gospodara vlastite sudbine. Naime, želi li dobiti posao samostalnog dostavljača za najuspješnije skladište u New Castleu, i tako možda zaraditi veliki novac, Ricky je prisiljen prodati automobil i tako dobiven novac uplatiti kao predujam za novo dostavno vozilo. No takav posao znači da će Ricky često izbivati iz kuće, ali i da će Abbie svoj posao morati obavljati bez automobila te da će Seb i Lisa Jane biti prepušteni sami sebi. Uz to, Ricky će se ubrzo suočiti i sa samovoljom vlasnika skladišta Maloneyja, koji od radnika zahtijeva maksimalni angažman te ih oštro financijski kažnjava.

Egzistencijalna socijalna drama godine 2019. prikazana u konkurenciji festivala u Cannesu još je jedno prepoznatljivo ostvarenje redatelja Kena Loacha (Kes, Carlina pjesma, Vjetar koji povija ječam, Tražeći Erica, Ja, Daniel Blake), za koje je scenarij napisao njegov tijekom posljednja gotovo dva i pol desetljeća stalni suradnik Paul Laverty (Zovem se Joe, Kruh i ruže, Irski put, Danak anđelima), za rad na Loachovoj krimi-drami Slatke šesnaeste 2002. godine nagrađen u Cannesu. Loach je već desetljećima perjanica socijalnog i političkog angažmana u britanskom filmu, autor koji angažman i jasne stavove nerijetko inteligentno i promišljeno zamata u ruho humornih drama s dosljednim i odlučnim naglascima na izrazitom realizmu, gdjekad naturalizmu i uvijek humanim stranama priča, bez obzira tko su njihovi protagonisti. Kao uvjereni ljevičar Loach za protagoniste u pravilu bira poštene, dobrodušne i pomalo naivne radnike i(li) revolucionare koji u sukobima sa sustavom, birokracijom ili revolucijom stradavaju zbog slijeđenja vlastitih uvjerenja i ideala. Nakon što se žanrovski srodnim naslovom Ja, Daniel Blake vratio u klasičnu autorsku formu, kreiravši pametno, senzibilno, empatično i naglašeno altruistično djelo, svojevrsni povratnički film kojim se režiji vratio nakon što su konzervativne vlasti na Otoku započele s reduciranjem i ukidanjem socijalnih prava, Loach istim putem nastavlja i u Oprostite, mimoišli smo se. Naglasak je opet na tjeskobnom socijalnom kontekstu i angažmanu, humor je potisnut ili ga uopće nema, odnosno sporadično izvire iz sitnih detalja i ljudskih slabosti, a u fokusu su svakodnevni ljudi s dna društvene kace te njihove turobne egzistencijalne i s njima neraskidivo povezane intimne (obiteljske) drame. Fokusiravši se na izrabljivački model funkcioniranja prekarnih poslova, Loach je stvorio galeriju izuzetno uvjerljivih i životnih likova kao i njihovih međuodnosa, a iskrenoj emotivnosti i naglašenom realizmu sugestivno režiranog djela pridonose odlične interpretacije dosad slabo poznatih glumaca Krisa Hitchena (serije Coronation Street i Pismo kralju) i Debbie Honeywood (hvaljena drama Odgovorno dijete / Responsible Child Nicka Holta).

boja, 101'