Orfej
Orphée, igrani, Francuska, 1950
REŽIJA: Jean Cocteau
ULOGE:
Jean Marais,
François Périer,
Maria Casares,
Marie Déa,
Henri Crémieux
SCENARIJ:
Jean Cocteau
FOTOGRAFIJA:
Nicolas Hayer
GLAZBA:
Georges Auric
MONTAŽA:
Jacqueline Sadoul
Sadržaj:
"Zadivi nas", rekao je prijatelj poznatom pjesniku Orfeju (Jean Marais) na terasi kultne pariške kavane Café des Poètes, netom prije nego što je pred njihovim očima mladi pjesnik Cegeste (Edouard Dermit) završio pod kotačima motorista apokalipse. Tako je izgledao prvi susret ove mitske figure s vlastitom Smrću, hadskom Princezom (Maria Casarès) u koju će se Orfej bezumno zaljubiti nakon neočekivanog posjeta svijetu mrtvih. Vjerna i prelijepa Euridika postajat će sve nevažnija pred mističnim pjesničkim fragmentima koji Orfeju stižu iz podzemlja, i dok ga pariška intelektualna elita traži kako bi ga kaznila za Cegesteovu smrt, Princeza će pokušati prekršiti sva pravila ne bi li Orfeja ponovno odvela u podzemni svijet vječne stvarnosti.
Grčki mit o Orfeju ishodišna je tema istoimenog filma francuskog redatelja Jeana Cocteaua iz 1951. godine, središnjeg dijela takozvane Orfičke trilogije koju sačinjavaju Krv jednog pjesnika (Le sang d'un poete, 1930) i Orfejev testament (Le testement d'Orphee, 1961). U Orfeju Cocteau nastavlja svoju višeslojnu filmsku potragu o vječnim pitanjima ljubavi, smrti i odnosa umjetnika prema stvarnosti, očaravajući istovremeno gledatelje zadivljujuće jednostavnim i za svoje doba majstorski savršenim trikovima filmske magije.
Uvodničarka: filmologinja Petra Belc
c/b, 95'