ULOGE:
glasovi: Bryan Cranston (Chief),
Koyu Rankin (Atari),
Edward Norton (Rex),
Bob Balaban (King),
Jeff Goldblum (Duke),
Bill Murray (Boss)

SCENARIJ:
Wes Anderson

FOTOGRAFIJA:
Tristan Oliver

GLAZBA:
Alexandre Desplat

MONTAŽA:
Edward Bursch,
Ralph Foster,
Andrew Weisblum

Sadržaj:

U na prvi pogled idiličnom svijetu budućnosti u japanskom gradu Megasakiju s totalitarnim prizvukom i tendencijama vlada svemogući i dekadentni gradonačelnik Kobayashi, čiji je najvažniji pomagač opaki Domo. Njih su dvojica opsjednuti željom da istrijebe sve gradske pse, a motiv za to leži u činjenici da Kobayashi potječe iz duge loze mrzitelja pasa. Stoga su on i Domo smislili plan za deportaciju svih pasa na otok smeća, gdje će životinje uginuti od gladi, prljavštine i međusobnih borbi za preživljavanje. Među deportiranim psima naći će se i inteligentni i odani Spots, ljubimac dječaka Atarija, Kobayashijeva nećaka koji se neće pomiriti s takvim razvojem zbivanja. Stoga će se on ubrzo nakon leta nevješto konstruiranim zrakoplovom srušiti na otok smeća, te u potrazi za Spotsom upoznati neobičan čopor pasa. Pored redom vrlo simpatičnih i bistrih pasa s imenima Rex, Kralj, Vojvoda, Šef, tu je i Gazda, pas lutalica koji ne podnosi ljudske vlasnike i koji se teško uklapa u zajednicu. Kad se počne zbližavati s psima, Atari će otkriti Kobayashijevu i Domovu urotu. Istovremeno će u Megasakiju urotu otkriti i borci za prava pasa predvođeni odvažnom djevojkom Tracy Walker, te će s obje strane biti pokrenuta akcija s ciljem pronalaska Spotsa, sprječavanja urote i spašavanja životinja.

Godine 2019. nominirana za Oscara u kategorijama najboljeg animiranog filma i najuspjelije izvorne glazbe, crnohumorno intonirana futuristička pustolovna drama za režiju koje je Wes Anderson godinu ranije na Berlinaleu ovjenčan Srebrnim medvjedom nudi naglašeno politiziranu i angažiranu distopijsku viziju ljudske zajednice u mogućoj nedalekoj budućnosti. Riječ je o ostvarenju u kojem Anderson s jedne strane nastavlja elaborirati svoj afinitet prema čudacima i marginalcima, znan iz njegova čitavog dotadašnjeg igranog i animiranog opusa. S druge strane, on istovremeno nastavlja ispoljavati svoj humanizam uz ironijski i crnohumorni odmak, garniran zanimljivim i pomaknutim dijalozima sa zgodnim igrama riječima te uz očekivano kolorističko bogatstvo i naglašenu atmosferičnost u kojoj egzistencijalna tjeskoba i pesimizam idu ruku pod ruku s humorom i neuništivim altruizmom. Nakon što nas je u na istoimenoj pripovijesti Roalda Dahla temeljenom Fantastičnom gospodinu Liscu već upoznao sa svakodnevicom slikovitih, osebujnih i vrlo zanimljivih životinja, u stop motion tehnikom animacije realiziranom Otoku pasa Anderson je kreirao u naizgled idiličnu budućnost smještenu metaforičku priču o rasizmu, segregaciji i pokušaju istrebljenja jedne vrste. Autor u priču suptilno uvodi i motiv kanibalizma, a kroz detalje da se na otok smeća deportiraju svi psi, od plemenitih pasmina do mješanaca i lutalica, te da će isti u cilju opstanka biti prisiljeni na međusobnu suradnju bez obzira na rodoslovlje i pasminu, također se suptilno provlači poruka o nužnosti klasne i rasne suradnje i ravnopravnosti u okolnostima kad prijeti svojevrsna inačica holokausta. Dinamično ostvarenje ritmične naracije nije bez nedostataka, ponešto je predugo i mjestimice redundantno, djevojka Tracy Walker kao u završnici bitan lik nedovoljno je profilirana i razmjerno blijeda te svedena na elementarne stereotipe, a sama završnica je donekle ishitrena i shematična. U filmu podloženom odličnim soundtrackom dvostrukog oskarovca i čestog Andersonova suradnika Alexandrea Desplata, čija glazba dodatno podcrtava dramske tenzije i humorne pasaže, glasove životinjskim i ljudskim likovima raspoloženim je interpretacijama posudio niz zvučnih glumačkih imena, od Scarlett Johansson i Bryana Cranstona do Jeffa Goldbluma i Harveyja Keitela. No ono zbog čega se Otok pasa najviše izdvaja jest snažan i dosta mračan politički kontekst. Osim jasne kritike totalitarizma, žestoko se kritiziraju pokušaj istrebljenja nepoćudnih, zloporaba vlasti, širenje panike i preko lažnih vijesti te, u detalju konstruiranja mehaničkih ljubimaca koji bi trebali zamijeniti žive, afirmacija biznisa i tehnologije na račun ljudskosti i empatije.

boja, 101'