ULOGE:
Al Pacino (Sonny),
John Cazale (Sal),
James Broderick (Sheldon),
Charles Durning (Moretti),
Chris Sarandon (Leon),
Susan Peretz (Angie)

SCENARIJ:
Frank Pierson

FOTOGRAFIJA:
Victor J. Kemper

MONTAŽA:
Dede Allen

SCENOGRAFIJA:
Robert Drumheller

KOSTIMI:
Anna Hill Johnstone

Sadržaj:

Vruć ljetni dan u newyorškoj četvrti Brooklyn. Sonny Wortzik i Salvatore Naturale zvani Sal kreću u pljačku banke, no stižu neposredno nakon velike dnevne isplate te se domognu tek skromnog plijena. Ubrzo stiže policija i banku stavlja pod opsadu, a Sonny i Sal uzimaju bankovne službenike za taoce. Na poprište stižu i novinari odnosno televizijske ekipe, te masa radoznalih susjeda i prolaznika. Uskoro se otkrije da se Sonny, oženjen čovjek bez kriminalnog dosjea, upustio u pljačku kako bi svojoj transrodnoj ljubavnici omogućio promjenu spola iz muškog u ženski…
 

Snimljen prema istinitim događajima, film je jedan od vrhunaca opusa uglednog Sidneyja Lumeta (12 gnjevnih ljudi, Serpico, Tv-mreža, Dok vrag ne sazna da si mrtav), dobitnik Oscara za najbolji izvorni scenarij (Frank Pierson) iako je velika većina dijaloga bila plod improvizacije temeljene na trotjednim probama koje je režiser održavao s glumcima prije početka snimanja. Bila je to posljedica Lumetova inzistiranja na izrazito realističkom pristupu koji je uključivao i snimanje isključivo s prirodnim osvjetljenjem i onim umjetnim prisutnim kao dio scenografije (neonske lampe u banci, farovi automobila i dr.), isključivo dijegetsku glazbu (pjesme puštane s radija kao dijela svijeta filma) te snimanje po kronološkom principu.

Al Pacino koji je ranije s Lumetom uspješno surađivao na Serpicu, isprva je, zbog iscrpljenosti od snimanja Kuma 2, odbio ulogu, ali kad je čuo da je ona ponuđena njegovom rivalu Dustinu Hoffmanu, smjesta ju je prigrabio te je ona postala jednom od najslavnijih u njegovoj karijeri. Osim Oscara za najbolji izvorni scenarij, Pasje poslijepodne bilo je nominirano i za najbolji film, režiju, glavnog glumca, montažu i sporednog glumca (Chris Sarandon kao Sonnyjeva transrodna ljubav), a 2009. Kongresna knjižnica uvrstila ga je u Nacionalni filmski registar kao „kulturno, povijesno i estetski znakovito“ djelo.

boja, 124'