ULOGE:
Nana Ioseliani (Eduki),
Tamar Gabarashvili,
Mikhail Naneishvili,
Nukri Davitashvili,
Baia Matsaberidze

SCENARIJ:
Revaz Inanishvili,
Otar Iosseliani,
Otar Mekhrishvili

FOTOGRAFIJA:
Abessalom Maisuradze

GLAZBA:
Temur Bakuradze

MONTAŽA:
Abessalom Maisuradze

Sadržaj:

Skupina gruzijskih glazbenika tijekom jednog kišnog ljeta stiže u malo planinsko selo, planirajući vrijeme provesti u vježbanju i usavršavanju zajedničkog muziciranja. Riječ je o gudačkom kvartetu iz Tbilisija, čiji će članovi spletom okolnosti postati i svjedocima brojnih svađa i sukoba među uskogrudnim i netolerantnim seljacima. Istodobno, čelist iz kvarteta zagledat će se u privlačnu mladu Eduki, kći vlasnika imanja na kojem su glazbenici smješteni, a na kojem žive tri generacije djevojčine obitelji. Također, zapodjenut će se i neki sukobi između glazbenika i lokalnih grubijana koji će svojom bukom intenzivno ometati probe kvarteta, a i sklonost nekih osoba prema alkoholu isprovocirat će nekoliko neugodnih scena. Sve u svemu, ni za glazbenike ni za mještane sela ljeto neće biti nimalo idilično.

Godine 1982. na Berlinaleu prikazana u popratnom programu Forum, u kojem je ovjenčana nagradom Međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI te Počasnim priznanjem OCIC, drama suscenarista i redatelja Otara Iosselianija priča je o susretu dviju skupina ljudi različitih kulturnih i mentalitetnih zaleđa. Dok glazbenici otkrivaju ljepotu seoskog života, ali i tajne lokalnog stanovništva, mještani preko njih dobivaju djelić uvida u suvremeni svijet daleko od njihove zajednice. Kontrast ruralnog života i urbanog mentaliteta u Gruziji onog vremena Iosseliani daje kroz istodobno nježan i empatičan, ali i kritički intoniran pristup, neobično poetičnu sliku svijeta kreirajući i s mjestimičnim oslanjanjem na ekspresivnost nijemog filma. Riječ je o posljednjem filmu koji je Iosseliani snimio u domovini, a za čije dovršavanje i premijerno prikazivanje u Gruziji mu je trebalo čak četiri godine, ponajviše uslijed prigovora cenzora zbog „formalističke estetike”, nakon čega je protekla još jedna godina dok je dobio dozvolu za prikazivanje u inozemstvu. Posrijedi je angažirano, ali i ponešto artificijelno ostvarenje u kojem autor, prikazujući pokušaj prevladavanja kulturne barijere dviju strana, konkretniju naraciju još jednom zapostavlja na račun razvijanja karaktera i stvaranja sugestivnog ozračja.

c/b, 95'