ULOGE:
Adam Driver (Paterson),
Golshifteh Farahani (Laura),
Rizwan Manji (Donny),
Barry Shabaka Henley (Doc),
Trev Parham (Sam)

SCENARIJ:
Jim Jarmusch

FOTOGRAFIJA:
Frederick Elmes

GLAZBA:
Jim Jarmusch,
Carter Logan,
Sqürl

MONTAŽA:
Affonso Gonçalves

Sadržaj:

Mlađi sredovječni muškarac Paterson živi u istoimenom gradiću, a zaposlen je kao vozač autobusa. Paterson svakog dana ujutro ustaje, odlazi na posao, vozeći gradski autobus sluša razgovore putnika, a u pauzama piše poeziju u bilježnicu koju uvijek nosi sa sobom. Poslije posla vraća se kući i izvodi u šetnju Marvina, psa svoje supruge Laure koja jako voli njegove pjesme i požuruje ga da ih objavi. Svake večeri šećući Marvina Paterson svrati u lokalni bar i naruči pivo, te vodi neobavezne razgovore s drugim posjetiteljima i vlasnikom…

Svakodnevni smireni život uz osobu koju voliš, u ambijentu koji osjećaš svojim, radeći posao koji ti omogućuje da slušaš i promatraš ljude u njihovoj raznovrsnosti, što te opet može nadahnuti na samozatajno pisanje stihova, a ponekad ta ugodna rutina življenja biva obogaćena nekim osobitim susretom, poput onoga s apartnom djevojčicom pjesnikinjom ili japanskim turistom ljubiteljem poezije – ono je što opisuje i afirmira jedan od najomiljenijih filmova Jima Jarmuscha - Paterson. Naslov se odnosi na istoimenog protagonista koji živi u istoimenom gradiću u državi New Jersey i radi kao vozač autobusa, a radnja obuhvaća tjedan dana protežući se od ponedjeljka do ponedjeljka, započinjući svakog (radnog) dana junakovim jutarnjim buđenjem i završavajući njegovim boravkom u baru koji svake večeri posjećuje šećući psa. Paterson (briljantni Adam Driver) diskretna je senzibilna duša, zaljubljenik u poeziju koju zapisuje u bilježnicu prije početka smjene i odmarajući se pokraj vodopada, a glavni pjesnički orijentir mu je slavni američki modernist William Carlos Williams, autor poeme Paterson nastale kao (prizemljeni, 'realistički') odgovor na Eliotovu Pustu zemlju i Poundove Cantos. Istovremeno, sam film svojevrsno je Jarmuschovo poetičko samoidentificiranje s Williamsom nasuprot (površinski) smjelijih eliotovskih i poundovskih stilskih prodora u poeziji i na filmu. Paterson živi s družicom Laurom (Golshifteh Farahani) i spomenutim psom Marvinom (Nellie) u dražesnoj kućici americana stila, što je prilika da film na diskretan način bitno progovori i o ljubavi kao osjećaju i odnosu. Nezaposlena Laura, koja dizajnira odjeću i prozorske zavjese, sprema kolače za natjecanja i sanja da će postati country zvijezda, vrlo je različita od Patersona – dok je on introvertiran i pasivan, ona je otvorena, razigrana i nadasve aktivna. I potiče ga da objavi svoje pjesme, što njemu nikako nije na prvom mjestu. Ona ga voli i on nju voli, što i eksplicira u jednoj od pjesama kazujući otprilike da mu se sviđaju i druge djevojke, ali da bi bio posve uništen kad bi ostao bez nje, što je vrlo istinit, ali rijetko tematiziran djelić erotske prirode mnogih od nas. Kao što je i sam ljubavni odnos Patersona i Laure vrlo autentičan u svojoj dinamici kontrastnih osobina koje se zbog nekog dubljeg razloga međusobno privlače, ali ne uvijek bez nekih tihih, neizrečenih, malih trauma, jer suprotno popularnoj psihologiji ljude u erotskim odnosima mnogo više privlače međusobne sličnosti nego razlike. S tim je povezan jedini dramatičan trenutak filma u standardnijem smislu riječi, kad Laurin pas Marvin uništi Patersonovu pjesničku bilježnicu, što njega pogodi više nego što bi se očekivalo, te taj incident postaje nenadani pokretač njegove tuge u kojoj kao da se može naslutiti i žal za tim što mu Laura nije sličnija i bliža, bez obzira što je njegova ljubav za nju neupitna. To su dragocjeni trenuci Jarmuschova filma koji sadrži još nekoliko izvanrednih prizora (na primjer spomenuti susret s djevojčicom pjesnikinjom), ali u cjelini dojam je da je znameniti sineast postao pomalo i žrtvom svog minimalističkog pristupa. Paterson je od onih filmova koje čovjek voli jer pronalazi u njima trenutke nježnosti i istine i kroz njih iznova prepoznaje drag mu autorski senzibilitet, ali objektivno govoreći riječ je o ostvarenju pomalo infantilnog pristupa naraciji i poeziji, no ta je infantilnost nadasve simpatična. Moglo bi se reći da je Paterson vrlo nesavršen film koji izaziva vrlo pozitivne emocije. Ujedno to je i film koji je lansirao karijeru Adama Drivera, danas jednog od vodećih američkih karakternih glumaca. Kao i neka ranija, i ovo ostvarenje Jima Jarmuscha svjetsku je premijeru imalo u Cannesu, gdje je pas Nellie osvojio Pseću palmu za najbolju pasju glumačku ulogu.

boja, 118'