ULOGE:
Kati Outinen (Tatjana),
Matti Pellonpää (Reino),
Kirsi Tykkyläinen (Klavdia),
Mato Valtonen (Valto),
Elina Salo (repcionerka)

SCENARIJ:
Sakke Järvenpää,
Aki Kaurismäki

FOTOGRAFIJA:
Timo Salminen

GLAZBA:
Veikko Tuomi

MONTAŽA:
Aki Kaurismäki

Sadržaj:

Sredovječni Valdemar ´Valto´ Reiman živi sa svojom majkom, vlasnicom krojačkog salona za koju povremeno i radi, i prilično je nezreo i razmažen tip. Kad mu jednog dana majka nakon već popijene kave odbije smjesta skuhati drugu, ljutiti Valdo ju zatvori u ormar te ukrade njezin novac i pobjegne od kuće. Nakon što posjeti prijatelja Reinoa, također sredovječnog i podjednako nezrelog i neodgovornog muškarca koji Valtou popravlja automobil, koji dan ne može zamisliti bez votke i koji kao i on živi s majkom, dvojica prijatelja odluče otići od kuće i krenuti u besciljnu vožnju Finskom. Tragajući za kavom i votkom, bez kojih im životi nemaju smisla, Valto i Reino zaustave se pored jednog bara, u kojem upoznaju Estonku Tatjanu i Ruskinju Klaudiju. Kad ih one zamole da ih svojim automobilom prevezu do luke, Valto i Reino pristanu, jer ionako nemaju nekog pametnijeg posla.

Godine 1995. ovjenčana najprestižnijom finskom filmskom nagradom Jussi u kategorijama najuspjelijeg filma i najbolje fotografije, koju potpisuje autorov stalni suradnik Timo Salminen, za rad na filmovima Čovjek bez prošlosti i Svjetla u sumraku nominiran za Europsku filmsku nagradu, romantična komedija suscenarista i redatelja Akija Kaurismäkija predstavlja zanimljivu varijaciju filma ceste. Dakako, realiziranu na pomaknut i osebujan način, što je očekivano od filmaša Kaurismäkijeva profila, od autora koji formalno jednostavnu i zabavnu priču o dvojici marginalaca boja intrigantnim tonovima tuge, sjete pa gotovo i nesreće, što pak asocira na filmove iz njegove „proleterske” ili „gubitničke trilogije”. Dominantno je riječ o komediji karaktera u kojoj humor izvire iz međuodnosa dvojice protagonista, kao i iz njihovih relacija prema djevojkama i njihovoj nelagodi koja te relacije intenzivno obilježava. Kaurismäki u tom smislu vješto iznevjerava žanrovske klišeje i očekivanja gledatelja, u skladu s temeljnim postuliranjem protagonista, koji nisu nikakvi romantični tipovi, već upravo suprotno, s djevojkama im je neugodno i zaziru od njih. Zahvaljujući razmjerno dojmljivoj crno-bijeloj fotografiji Timoa Salminena vizualna faktura filma povremeno asocira na remek-djela Alice u gradovima i Kraljevi ceste Wima Wendersa, a premda je posrijedi dramaturški i narativno ne sasvim ispeglana cjelina, Kaurismäkijevu šarmu i optimizmu ne može se odoljeti.

c/b, 62'